Iako su ga svi nazivali luđakom, čudakom, fanatikom, Justo Gallego Martínez koji živi u četvrti Mejorada del Campo pored Madrida u Španjolskoj, već više od pola stoljeća ustraje u svome cilju. A bio je, sada to zvuči gotovo nevjerojatno, u situaciji u kakvoj je danas većina nas. Zarazna bolest ispriječila mu se na putu do ostvarenja sna. Justo se želio zarediti, postati trapistički redovnik, ali u samostanu se razbolio od tuberkuloze. Zbog straha da se bolest ne proširi među ostalim redovnicima, bio je primoran otići, vratiti se kući.

''Ne menadžment, nego svetost je potrebna Crkvi kako bi odgovorila potrebama čovjeka''

''Svi sveci su bili ljudi mašte, a ne službenici aparata. Bile su to duboko poslušne osobe te su s vremenom postali ljudi velike originalnosti i neovisnosti.''

U posljednje vrijeme za djela Sv. Hildegarde iz Bingena budi se interes kod različitih skupina i znanstvenika. O njenim djelima raspravljaju ekofilozofi, pobornici alternativne medicine, nutricionisti, proizvođači zdrave hrane i ljekovitog bilja. U mnogobrojnoj literaturi o sv. Hildegardi na tržištu mogu se pronaći različita tumačenja njezinih djela i njezina naučavanja kako u kršćanskoj tako i u feminističkoj i new age literaturi. No, pažljivijim iščitavanjem njezina djela zaista bi bilo pogrešno ovu mističarku stavljati u bilo koji drugi kontekst izvan germanske srednjovjekovne kulture i benediktinskog učenja. Njena su djela inspirativna umjetnicima i književnicima. Ne znamo je li Dante zaista bio inspiriran Hildegardinim vizijama, ali znamo da je jedan od najranije zabilježenih opisa Čistilišta kakvog imamo kod sv. Hildegarde vrlo sličan onome kojeg kasnije koristi  Dante u svojoj Božanstvenoj komediji. Među vrlo zapaženim romanima o životu sv. Hildegarde izdvaja se roman The Greenest Branch spisateljice P.K. Adams (pravim imenom Patricija Podrazik) iz 2018. godine. U novije vrijeme i u Hrvatskoj raste interes za njezina djela, osobito kuharice, duhovne i medicinske priručnike, ali osim ovih praktičnih uputa za zdrav i skladan život, postavlja se pitanje može li suvremeni čovjek još nešto naučiti od sv. Hildegarde? U ovom prilogu ukratko ću se osvrnuti na Hildegardin poseban doprinos razvoju ekoteologije kao discipline koja sve više postaje predmet teološkog i šireg socioekološkog diskursa.

Biblija je knjiga koja diše.

''I kad se nekoliko sedmica kasnije Isus izdvojio iz skupine učenika te izašao i nestao u svjetlosti nije konačno otišao. Već je bio u zasjedi na povratku na cesti iz Jeruzalema u Damask gdje uhodi Savla, svoga odabranog progonitelja. Ubuduće će on u sudbini svakog čovjeka biti Bog u zasjedi.'' (...)