OBAVIJEST: Web sjedište prudencija.hr od 15.03.2020 je preseljeno na adresu benediktova-opcija.org.
''Ne menadžment, nego svetost je potrebna Crkvi kako bi odgovorila potrebama čovjeka''
''Svi sveci su bili ljudi mašte, a ne službenici aparata. Bile su to duboko poslušne osobe te su s vremenom postali ljudi velike originalnosti i neovisnosti.''
Kriza morala u suvremenom društvu očituje se u gubitku temeljnih društvenih vrijednosti i nedostatku odgovornosti. Suvremeni čovjek okrenuo se radikalnom individualizmu, materijalizmu i utilitarizmu. Sklopio je politički savez s etičkim relativizmom i antihumanizmom. Živi u diktaturi površnosti i kronično pati od gubitka smisla. Moralna kriza prije svega je antropološka, a zatim duhovna - naglašava mr. sc. Silvana Dragun, viši savjetnik u Službi za društvene djelatnosti Grada Splita (od sljedećeg semestra 2022./2023. i nastavnik na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu za kolegij ‘‘Kulturna i sakralna baština‘‘), te u nastavku svoga priloga za Magazin, piše:
- Danas se o čovjeku ne govori kao osobi, nego neželjenoj aplikaciji, robi s greškom, stroju koji treba zamijeniti novim tehnologijama. O čovjeku se govori kao samoživom objektu zabave i razonode, beskorisnom potrošaču i zagađivaču, suvišnom korisniku. Suvremeni čovjek je u kultu ega i tijela proglasio svoj ‘‘ja‘‘ jedinim mjerilom istine. Stoga epohu u kojoj živimo psihijatar Leslie Farber naziva ‘‘stoljećem razuzdane volje‘‘. Posljedice krize morala i ekspanzije nemorala osjećamo na svakom koraku.
U posljednje vrijeme za djela Sv. Hildegarde iz Bingena budi se interes kod različitih skupina i znanstvenika. O njenim djelima raspravljaju ekofilozofi, pobornici alternativne medicine, nutricionisti, proizvođači zdrave hrane i ljekovitog bilja. U mnogobrojnoj literaturi o sv. Hildegardi na tržištu mogu se pronaći različita tumačenja njezinih djela i njezina naučavanja kako u kršćanskoj tako i u feminističkoj i new age literaturi. No, pažljivijim iščitavanjem njezina djela zaista bi bilo pogrešno ovu mističarku stavljati u bilo koji drugi kontekst izvan germanske srednjovjekovne kulture i benediktinskog učenja. Njena su djela inspirativna umjetnicima i književnicima. Ne znamo je li Dante zaista bio inspiriran Hildegardinim vizijama, ali znamo da je jedan od najranije zabilježenih opisa Čistilišta kakvog imamo kod sv. Hildegarde vrlo sličan onome kojeg kasnije koristi Dante u svojoj Božanstvenoj komediji. Među vrlo zapaženim romanima o životu sv. Hildegarde izdvaja se roman The Greenest Branch spisateljice P.K. Adams (pravim imenom Patricija Podrazik) iz 2018. godine. U novije vrijeme i u Hrvatskoj raste interes za njezina djela, osobito kuharice, duhovne i medicinske priručnike, ali osim ovih praktičnih uputa za zdrav i skladan život, postavlja se pitanje može li suvremeni čovjek još nešto naučiti od sv. Hildegarde? U ovom prilogu ukratko ću se osvrnuti na Hildegardin poseban doprinos razvoju ekoteologije kao discipline koja sve više postaje predmet teološkog i šireg socioekološkog diskursa.
Biblija je knjiga koja diše.
''I kad se nekoliko sedmica kasnije Isus izdvojio iz skupine učenika te izašao i nestao u svjetlosti nije konačno otišao. Već je bio u zasjedi na povratku na cesti iz Jeruzalema u Damask gdje uhodi Savla, svoga odabranog progonitelja. Ubuduće će on u sudbini svakog čovjeka biti Bog u zasjedi.'' (...)
''To je putovanje puno planinskih uspona, hoda kroz pustinju i oluju. Često iz nas izvlači više snage nego što mislimo da je imamo – a onda, kada smo pomislili da smo iscrpili sve svoje resurse, otkrivamo da je Duh Sveti ispunio izvor naše hrabrosti za kojeg se ispostavlja da je bio dublji nego što smo ga zamišljali.
