S portala www.glas.slavonije.hr, prenosimo intervju s prof. Silvanom Dragun

U intervjuu prije godinu i pol dana sa prof. Silvanom Dragun, stručnjakinjom za filozofiju kulture, kazališnom i filmskom producenticom i spisateljicom iz Splita, koronakriza još je bila neko daleko stanje o kojem nitko nije razmišljao. U međuvremenu, pandemija se proširila svijetom i danas je situacija vrlo ozbiljna i u Hrvatskoj.

Ukupno uzevši, koliko se promijenila percepcija stvarnosti u ovoj koronakrizi koju su krstili terminom “nova normalnost”?

– Pandemija koronavirusa zahvatila je sve pore ljudske egzistencije kao nijedan virus prije toga. Čovječanstvo se iznenada susrelo s jednom novom ugrozom. Sintagma ‘‘novo normalno‘‘ postaje zapravo ono što je nenormalno, ono što čovjeka vodi u izolaciju i dehumanizaciju. Svijet se nalazi u središtu globalnih biopolitičkih procesa s mnogo nepoznanica. Čovjek zahvaćen paničnim strahom spreman je žrtvovati vlastitu slobodu i integritet, ali i zdrav razum. A upravo je strah glavni okidač mehanizma koji dovodi do promjene percepcije stvarnosti, ali i promjene društvene paradigme koja se ogleda upravo u sintagmi ‘‘novo normalno‘‘.

MOZAIK EDE MURTIĆA U CRKVI SVETOG EUSTAHIJA U DOBROTI (BOKA KOTORSKA)

Rijetko koji hodočasnik i ljubitelj umjetnosti koji je putovao u Boku kotorsku nije navratio do crkve sv. Eustahija u Dobroti, velebne barokne građevine koja plijeni svojim bogatstvom i ljepotom. Stariji se još sjećaju pokojnog župnika don Branka Sbutege (1952.-2006.), neumornog promicatelja ekumenizma, umjetnosti i bokokotorske kulturne baštine, koji je upravo u toj crkvi ostavio neizbrisiv pečat u razvoju pokoncilskog dijaloga Crkve i suvremene umjetnosti. Na njegov poziv Edo Murtić (1921.-2005.) je izradio grandiozni mozaik s motivom ''Uzvišenja svetog Križa'' koji uz Kljakovićev ciklus o životu i mučeništvu svetog Eustahija čini sakralni prostor posebno zanimljiv povijesničarima umjetnosti i teolozima.

Gradnja barokne crkve sv. Eustahija na lokaciji iznad stare porušene započela je 1762. godine prema nacrtu mletačkog arhitekte Bartola Riviere. Unutrašnjost crkve krasi sedam oltara izgrađenih od raznobojnog mramora kao zavjetni darovi dobrotskih obitelji koje su sudjelovale u izgradnji crkve. Od kiparskih ostvarenja u crkvi treba izdvojiti djelo Giuseppa Bernadija, a od slikarskih djela Josipa Kandelarija, Frana Potence, Konstantina Cedinija, Emanuela Zane, Karla Dolcia, Franje Solimana, Petra Kosovića, Joze Kljakovića i Ede Murtića.

Mozaik Ede Murtića nastao je 1990.g. na površini od 300 kvadratnih metara. U dinamičkoj kompoziciji koja sadrži brojne biblijske motive dominiraju dva simbola, križ Kristove muke i križ Pobjede. Iznad brojnih simbola koji se na različite načine mogu povezati s etuharistijskim otajstvom u gornjem luku se izdvaja natpis ''Hvala Ti, Bože, što sam bio na ovom svijetu''. Za teološko-ikonografsku analizu i mišljenje o ovom djelu upitali smo našeg istaknutog liturgičara i stručnjaka za sakralnu umjetnost fra Bernardina Škuncu.

Danas kad smo suočeni s teološkom šutnjom po pitanju bitnih pojava i društvenih zbivanja u Hrvatskoj i svijetu, kada među vjernicima javlja zbunjenost a među svećenicima klerički relativizam i pseudodogmatizam, kada nam se čini da pastiri ''pasu sami sebe'' i da se u Crkvi razvija jedan novi oblik sekularnog razvodnjenog kršćanstva, dobro se podsjetiti poticajnih riječi velikog ruskog filozofa Nikolaja Berdjajeva ( 1874. – 1948.) koji je o smislu kršćanstva vrlo koncizno pisao u raspravi “O vrijednosti kršćanstva i nevrijednosti kršćana” (1928.g.).

Proročke riječi velikog profesora Jozefa Ratzingera kasnije nadbiskupa Munchena, kardinala i pape Benedikta XVI - izrečene krajem 60-ih, pocetkom 70-ih.

"Pođimo korak dalje. Iz današnje krize i ovog će puta sutra proizići Crkva koja će puno izgubiti. Smanjit će se, morat će početi sasvim iz početka. Neće više moći popunjavati mnoge građevine koje su podignute za vrijeme prosperiteta.