Fokus

Peter Kreeft: Kršćanstvo i novo poganstvo

Peter Kreeft je profesor filozofije na Boston Collegu. Autor je šezdesetak knjiga kršćanske filozofije, teologije i apologetike. Predaje   različite kolegije poput onih o Tolkienu, C.S. Lewisu i Augustinovim   Ispovijestima. Na pitanje što ga je inspiriralo da napiše toliko knjiga   odgovara; "Inspirira me pohlepa. Primjerice pohlepa za istinom: Želim   učiti, a najbolje učim kada podučavam, a pisanje je oblik podučavanja.   Također i pohlepa da podjelim sa drugima istine koje smatram radosnim i   uzbudljivim. Pohlepa da stvaram.", "Pišem knjige koje želim   čitati, ali ne mogu zato jer ih nitko drugi ne piše, moram ih prvo napisati   da bi ih mogao čitati. Volim povezati akademsko i popularno, baviti se   filozofijom i teologijom na način koji je svima shvatljiv."

Ne može se istovremeno biti pripadnik Katoličke Crkve i scijentologije
Premda se u hrvatskim medijima nerijetko spominje scijentologija i Scijentološka »Crkva«, većina naših građana ne bi znala kazati o čemu je ustvari riječ. Što je scijentologija? O tome je u prilogu za hrvatski program Radio Vatikana govorio Marito Mihovil Letica, prikazujući knjigu o Scijentološkoj »Crkvi«, autora fra Ivana Macuta.
Scijentologija – od latinskoga »scientia«, što znači ‘znanje, znanost’ – prvotno je bila sekularna filozofija, a potom se prometnula u svojevrsnu »primijenjenu religijsku filozofiju«, utemeljenu na dijanoetici, nekovrsnoj psihoterapiji. Osnovne su postavke scijentološkoga učenja da je čovjek besmrtno duhovno biće čija iskustva nadmašuju jedan životni vijek, da su čovjekove sposobnosti neograničene, bio on ili ne bio toga svjestan. Čovjeka nazivaju »thetan«, od grčkoga slova »theta« u značenju ‘misao, duh, život’. To, prema scijentološkom učenju, nije nešto pridodano čovjeku, nego čovjek u svojoj bîti jest »thetan«; u osnovi je dobar i teži opstanku, a taj opstanak ovisi o samome čovjeku, njegovu odnosu prema bližnjima i postizanju jedinstva sa svemirom. Bolesti su posljedica grijeha i bolesne mašte te se mogu ukloniti molitvom.

Nasljedujmo kardinala Stepinca
Duhovna oporuka bl. Alojzija Stepinca
Mojim dragim vjernicima!
Božja providnost u svojim nedokučivim planovima prije mnogo godina htjela mi je povjeriti dužnost pastira vaših duša. Uvjeren sam, da je u ono doba u našoj nadbiskupiji bilo mnogo svećenika, koji su bili učeniji, kreposniji i zaslužniji nego ja, budući da sam ja onda imao samo 3 i pol godine svećeničkog života i rada i jer sam bio svima nepoznat.
Da se sada, poslije svega, što se je dogodilo, upitam: Zašto je Gospodin upravo mene za ovu službu odabrao? -- morao bih se poslužiti riječima sv. Pavla, koje je upravio vjernicima u Korintu: 'Što je ludo pred svijetom, odabra Bog, da posrami mudre. I što je slabo pred svijetom, izabra Bog, da posrami što je jako. I što je neplemenito pred svijetom i prezreno, izabra Bog. I ono, što nije, da uništi ono, što jest, da se nitko ne hvali pred Bogom'.Od dana, kad sam bio izabran za duhovnog natpastira, prođoše mnoge godine, a sve burne i teške, i na koncu moj je tjelesni život uslijed toga stradao i zdravlje mi je narušeno. Osjećam, da s vama neću dugo biti.