OBAVIJEST: Web sjedište prudencija.hr od 15.03.2020 je preseljeno na adresu benediktova-opcija.org.

Fokus

Agresija i duševno zdravlje

Mons. Želimir Puljić
RAZARANJE (AGRESIJA) I DUŠEVNO ZDRAVLJE[1]

1.  UVOD:  nekoliko pojmovnih razjašnjenja            Promatrajući rat i ratna razaranja sa određene distanciranosti čovjek se i nehotice zapita: Bože moj, kako su se ljudi mogli onako agresivno ponašati? Otkuda onoliki izljev mržnje, sadizma i mučenja nevinih ljudi? Prisjetimo se brojnih logora kroz koja su prošli ili svoj ovozemaljski hod završili toliki mučenici? Kako je uopće moguće da čovjek bude onako okrutan prema čovjek? Zašto je motiviran da ubija svog bližnjega? Je li on jedina vrsta u biološkom svijetu koji ubija svoju vrstu? Ako je s druge strane on jedino biće u svemiru koje je obdareno razumom, zašto se onako nerazumno ponaša? On je osim toga obdaren i savješću, i srcem. Kako je onda moguće da se onako nesavjesno ophodi i gazi ljudsko dostojanstvo i ljudska prava? Kako njegovo srce, koje je simbol pažnje, ljubavi, razumijevanja i topline može biti ispunjeno onolikom mržnjom, mržnjom do istrebljenja ("do istrage vaše ili naše", zapisao je srpski političar i novinar Nikola Stojanović početkom ovog stoljeća).       Ovo su teška antropološka pitanja na koja u potpunosti može odgovoriti samo teologija, Božanska objava, koja je svoj vrhunac doživjela u Isusu Kristu koji je objavio "punu istinu o Bogu i punu istinu o čovjeku". Istina, čovjekom se bave i druge znanosti te imaju svoja tumačenja i svoje poglede  na pojedine vidike ljudskog djelovanja. One također govore i određenim rezultatima istraživanja.            U prvom dijelu predavanju s temom "Ratna razaranja i duševno zdravlje", pokušat ću "objasniti" neke psihološke mehanizme ljudske agresije. Od brojnih autora, koji su se trudili da obrazlože ovu zanimljivu temu, poslužit ću se trojicom psihologa koji su, čini mi se, ovoj temi pristupili s drugačijih vidika od Lorenza, Freuda, Darwina. To su K. Horney, E. Fromm i E. Shostrom.            U drugom dijelu predavanja pokušat ću odgovoriti na pitanje da li religiozno iskustvo pridonosi duševnom zdravlju? Ako da, kako? Imaju li religiozna iskustva sposobnost ljekovitog djelovanja? U ovom dijelu predavanja posebno ću naglasiti Tyrrellov doprinos "terapije prosvjetljenja" koju on naziva "Kristoterapijom". Svjesni da je čovjek "ranjeno, ali otkupljeno biće", pokušat ćemo na koncu donijeti i neke odlike spašenog, idealnog, zrelog i savršenog čovjeka.

François Mauriac: Budućnost katolicizma

 François Mauriac
BUDUĆNOST KATOLICIZMA 
Važno je da se katolik ne prepusti defetizmu, da ne baci oružje, da ne zaspi kao onaj skretničar na sudbonosnoj rampi koji se probudio istom onda kada je nastala nepopravljiva katastrofa. Važno je, dakle uzmemo li pozitivno da katolik bude čovjek čvrste vjere, nošen radosnom nadom budućeg života, jednom nogom čvrsto utemeljen u ovaj svijet koji treba da izgrađuje do punine, a drugom nepokolebljivo usađen u eshatoh – u život definitivno otkupljenog i spašenog Božjeg djeteta. Važno je da smo mi katolici uvijek spremni  − kako od nas zahtijeva Koncil u konstituciji Gaudium et spes (21) – da učinimo prisutnim i tako reći vidljivim Boga Oca i njegova Utjelovljenog Sina, neprekidnom obnovom… A to se ponajprije postiže svjedočanstvom žive i sazrele vjere, to jest vjere koja je tako odgojena da može jasno prozreti teškoće te ih nadjačati…
Ta vjera mora očitovati svoju plodnost time što prožima sav život onih koji vjeruju, pa i profani, te što ih pokreće na pravdu i ljubav…Napokon, da se očituje prisutnost Božja, najviše pridonosi bratska ljubav među vjernicima koji u duhovnoj jednodušnosti surađuju za vjeru Evanđelja te se očituju kao znak jedinstva.
 
Iz  intervjua United Pressu nedugo nakon izbora pape Ivana XXIII. 1958. godine

Stranice

Pretplati se na RSS - Fokus