OBAVIJEST: Web sjedište prudencija.hr od 15.03.2020 je preseljeno na adresu benediktova-opcija.org.

Fokus

Projekcija filma The 13 th Day


Projekcija nagrađenog filma The 13 th Day u Splitu
U četvrtak, 15. svibnja 2014. s početkom u 19,00 sati, u dvorani Nadbiskupskog sjemeništaudruga ''Prudencija''(www.prudencija.hr) i Hrvatska udruga Benedikt (www.hu-benedikt.hr) iz Splita,  organiziraju prikazivanje nagrađenog  igranog filma ''13 dan'' povodom blagdana Gospe Fatimske. Britanski film ''13 dan'' (2009.) braće Iana i Dominica Higginsa nagrađen je Grand Prix nagradom na XVI. Međunarodnom katoličkom festivalu filma i multimedije u Niepokalanowu (Poljska),  a temelji se na istinitom događaju iz 1917. godine u Fatimi. Braća Higgins su za snimanje filma o ukazanju Gospe u Fatimi angažirali glumce Filipu Fernandes (Lucija), Jane Lesley (Marija Dos Santos), Michael D'Cruze (Antonio Dos Santos), Tareka Merlina (Arturo Oliviera Santos) i Dereka Horshama (Tito Marto). Glazbu za film koji traje 65 min je skladao Andy Guthrie. Nakon projekcije filma o fatimskim tajnama i njihovu značenju u današnjoj perspektivi okupljenima će govoriti gost večeri fra Josip Marcelić.
 

Hipnotičko društvo spektakla

Hipnotičko društvo spektakla
Autor: Silvana Dragun, mag.phil
Američki sociolog Robert D. Patman kaže da se ljudi koji su ovisni o televiziji mnogo rjeđe uključuju u društvene aktivnosti, manje volontiraju, manje su zainteresirani za politiku, manje vremena provode s prijateljima, idu rjeđe u crkvu i češće su nasilni u vožnji od onih kojima televizija nije njihov primarni oblik zabave. Ovisnost o televiziji je povezana ne samo sa manjom uključenošću u društveni život, već i sa manjom društvenom komunikacijom u svim njenim oblicima. S druge strane, TV minimalisti, odnosno oni koji se zalažu da televizija ne bude njihov primarni izvor zabave, češće prijavljuju društvene projekte, više volontiraju i češće preko tjedna odlaze u crkvu.
Dr. Ernest Hilgard sa Sveučilišta Stanford smatra da je gledanje TV-a blisko hipnozi ili gotovo jednako.Termin flicker effect odnosi se na hipnotički učinak gledanja TV. Lijeva hemisfera mozga, koja informacije procesuira analitički i logički, gasi se tijekom gledanja tv-a, dok desna emocionalna i nekritična, dolazi do izražaja.Čovjeku koji bulji u ekran stanje svijesti mijenja se iz beta valova u alfa valove – sanjarenje. Ovisnost o televiziji dovodi ne samo do globalne manipulacije, nego može biti uzrok Alzheimerove bolesti, pretilosti kod djece, smanjenja koncentracije i tjelesne aktivnosti. Ova ovisnost nam otkriva zašto smo pasivni, inertni i nezainteresirani za društvo čije se vrijednosti svakim danom sve više urušavaju.Otrkiva nam zašto nema pobune, herojstva i progresivnijeg aktivizma.

G.K. Chesterton: Luđak

G.K. Chesterton: Luđak
Pripremio Danijel Bukvašević
''Svjetski ljudi ne shvaćaju čak ni sam svijet. Oni se u potpunosti oslanjaju na nekoliko ciničnih maksima koje nisu točne. Sjećam se kako sam jednom šetao s nekim uspješnim nakladnikom, te kako je on tom prilikom izrekao primjedbu koju sam često i ranije čuo. Doista, ona je gotovo geslo modernog svijeta. Ipak, čuo sam je i odviše puta, te sam iznenada shvatio da u njoj nema ničega. Nakladnik je o nekome rekao: „ Taj čovjek će uspjeti. On vjeruje u sebe “. Sjećam se da sam podigao glavu kako bih ga čuo, a u oko mi je upao omnibus na kojem jepisalo: „ Hanwell “. Rekao sam mu: „ Želite li da vam kažem gdje se nalaze ljudi koji najviše vjeruju u sebe? Jer mogu vam to reći. Poznajem ljude koji u sebe vjeruju veličanstvenije nego Napoleon ili Cezar. Znam gdje plamti zvijezda stajačica čvrstog uvjerenja i uspjeha. Mogu vas odvesti do prijestolja nadljudi. Ljudi koji zaista vjeruju u sebe su svi u ludnicama “. On je blago odgovorio da, ipak ima vrlo mnogo ljudi koji vjeruju u sebe, a nisu u ludnicama. „ Da, ima “, odvratio sam, „ a baš vi ste taj koji bi ih trebao poznavati. Onaj pijani pjesnik od kojeg niste željeli uzeti dosadnu tragediju; on vjeruje u sebe. Onaj vremešni svećenik s epom, od kojega ste se skrivali u stražnjoj sobi; on vjeruje u sebe. Da konzultirate svoje poslovno iskustvo umjesto te ružne individualističke filozofije, znali bi da je vjera u sebe jedna od najuobičajenijih osobina propalice. Glumci koji ne znaju glumiti vjeruju u sebe, isto tako i dužnici koji ne plaćaju dug. Bilo bi mnogo ispravnije kazati da čovjek sigurno neće uspjeti, jer vjeruje u sebe. Potpuno samopouzdanje nije samo grijeh; potpuno samopouzdanje je slabost. U potpunosti vjerovati u samoga sebe jest histerično i praznovjerno kao što je i vjerovati u Joannu Southcote. Osobi koja posjeduje takvu vjeru na licu piše „ Hanwell “,jednako vidljivo kao što piše i na onom omnibusu.

Tvorac homeopatije bio je okultist

Tvorac homeopatije dr. Hahnemann bio je okultist i mason
Na portalu Dnevno.hr nedavno su objavljeni tekstovi o homeopatiji a komentari govore da ljudi nisu upućeni u smisao homeopatije. Sam način kako se određuje, koji lijek bolesnik treba dobiti, područje je duhovnosti a ne medicine.
Homeopatija pripada pseudoznanosti, kao i bioenergija, primjerice. I ona i bioenergija, kao i većina drugih alternativnih tehnika, temelje se na vitalističkom pristupu liječenju, u okviru kojeg se na bolest gleda kao na narušenost ravnoteže vitalne, životne sile, tj. kao na 'energetsku neravnotežu' te na proces liječenja kao dovođenja organizma u stanje 'energetske ravnoteže'. Pri tome se ne može pouzdano reći što je to vitalna, životna sila ili energija. Znanost je ne poznaje i ne registrira.
Također, znanstvena istraživanja nisu potvrdila stvarno djelovanje na izlječenje uporabom ovih metoda. No, kad se malo bolje pogleda, jasno je da je ta energija duhovne prirode, što je i logično, jer životna sila je doista duhovna stvarnost. Tu životnu silu, energiju u tim alternativnim krugovima povezuju s nazivima prana (u Indiji), chi (u Kini), ki (u Japanu) jer se radi o istočnjačkom panteističkom konceptu.

Aleksandar Solženjicin: Odjel za rak

  
Aleksandar Solženjicin
Odjel za rak

O RAKU NI GOVORA
Odjel za rak nosio je broj trinaest. Pavel Nikolajevič Rusanov nikada nije bio niti je mogao biti praznovjeran, ali nešto se u njemu slomilo kada su mu u uputnici napisali: »trinaesti odjel«. Kao da ne bi bilo umjesnije da su trinaestim odjelom nazvali protetiku ili internu. Međutim u cijeloj republici sada mu više nisu mogli nigdje drugdje pomoći osim u ovoj klinici. — Ali ja nemam rak, je li, doktore? Ja sigurno nemam rak? — pun nade pitao je Pavel Nikolajevič, lagano se dotičući na desnoj strani vrata zloćudne otekline, koja je rasla gotovo iz dana u dan a izvana još uvijek bila presvučena nevinom bijelom kožom.
— Naravno da nemate, naravno — deseti put ga je umirivala doktorica Doncova ispisujući širokim rukopisom stranice njegove povijesti bolesti. Kad je pisala stavljala je naočale — četvrtaste naočale zaobljene na rubovima — a čim bi prestala pisati, skinula bi ih. Više nije bila mlada a lice joj je bilo blijedo i vrlo umorno.

Stranice

Pretplati se na RSS - Fokus