OBAVIJEST: Web sjedište prudencija.hr od 15.03.2020 je preseljeno na adresu benediktova-opcija.org.

Fokus

Intelektualci u ''povratku doma''

Fra Jozo Grbeš: Povratak doma
 
Iskustvo novije tradicije
Sve do II. Svjetskog rata i u Engleskoj i u Americi obraćenici na katolicizam činili su većinu intelektualnih vođa u Crkvi. Poznata imena poput John Henry Newman, Orestes Brownson, G.K. Chesterton, Graham Green, Evelyn Waugh, Dorothy Day, Thomas Merton, Marshall McLughan, Richard Simpson i drugi. U njihovo vrijeme kao da je bila kontradikcija tvrditi kako postoji “katolički intelektualac” jer te dvije stvari nisu išle zajedno. Ovi ljudi su upravo tvrdili drugačije i to dokazivali. Njihov rad na području znanosti, povijesti, književnosti i filozofije uvelike je dokazivao da je katolicizam intelektualno oslobađajuća snaga, a ne restiriktivna i nasilna usprkos crkvenom dogmatskom stilu i hijerarhiskoj strukturi. Oni su započeli ogroman posao istraživanja i interpretacije katoličke povijesti pokušavajući dokazati njenu veliku vrijednost. Uspostavili su novu tradiciju, te svoj intelektualni rad usmjerili k uspostavljanju velike vjerodostojnosti Katoličke crkve izvan njenih krugova.Svakako valja spomenuti noviju povijest i 400 anglikanskih svećenika iz Engleske koji su zajedno sa velikim brojem svoga puka godine 1993. prešli na katoličku vjeru. Zajedno s njima stigli su i engleski političari Anne Widdecombe i John Gummer. Jedan od razloga njihova prelaska bila je odluka Anglikanske crkve o ređenju žena. Zanimljivo: sličan razlog je bio i nastanak same Anglikanske crkve u vrijeme Henrija VIII.

Flannery O'Connor

Flannery O'ConnorTeško je naći dobra čovjeka''Kad pretpostavite da vaša publika vjeruje u iste stvari kao i vi, možete se malo opustiti i upotrijebiti normalnije načine da joj govorite; kad pretpostavljate da ne vjeruje, tada morate svoju viziju učiniti očitom poput šoka – nagluhima vičete, a za gotovo slijepe crtate goleme i zastrašujuće likove.'' (Flannery O'Connor)Američka spisateljica Flannery O'Connor ne piše konvencionalne romane s klasičnom fabulom. Svaka njena pripovijetka i svaki roman odišu dubokim egzistencijalističkim i religioznim pečatom svojstvenim rukopisu ove briljantne književnice. U svojoj prozi bavi se pitanjima smisla života, sukobu vjere i nevjere, poštenja i nepravde, istine i laži.

Chiara Amirante - moderna ''Majka Tereza''

CHIARA AMIRANTE – MODERNA „MAJKA TEREZIJA"
 
Prošle godine 2013. izišla je u hrvatskom prijevodu knjiga Chiare Amirante, SAMO LJUBAV OSTAJE. Čitajući knjigu više puta sam se zapitao da li je takvo što danas moguće.
Najprije: kako to da je jedna današnja djevojka, iz dobrostojeće obitelji, rimljanka, odlična gimnazijalka i studentica – osjeća toliku privlačivost prema odbačenima,i to onima koji žive negdje u podzemlju, „u paklenim krugovima Danteove božanske komedije", kao „ljudi noći", - da bi ih izbavila iz toga pakla.
Ona to ne čini samo riječima, nego na sve načine domišlja i pokušava to sporvesti u djelo. Odgojena u duboko vjerničkom duhu uz vjerom prožete roditelje, revne katolike, članove fokolarina, i ona postaje revna fokolarinka, zanosna evangelizatorka među mladima, gimnazijalcima i studentima. Preko nekoliko tragičnih smrti i samoubojstava prijatelja ili poznanika doživljava prolaznost ovoga života – i doživljava uživo da SAMO LJUBAV OSTAJE, a sve ostalo prolazi, kratkog je vijeka. Navikla na razgovor s Isusom po molitvi, mnogo puta po uzoru male Terezije, ali također i Terezije Avilske, ali ne osjeća poticaje za vlastitim mučeništvom, već osjeća mučeništvo onih u zemaljskom paklu, po drogi, alkoholu, opijatima, seksizmu, prostituciji (premnogo puta nametnutoj kao ropstvo) – koji osjećaju strahotu svoga pakla – i žele iz njega izići, ali ne uspijevaju; sami to ne mogu. U opojnosti opijata lako se bježi od patnje i ulazi u strašne verige nutarnjeg ropstva i gorčine koju opijati na početku nimalo ne daju naslutiti. Kada se pak neki od toga – u nekoj zajednici uspiju osloboditi – izišavši u svijet, često opet svršavaju na ulicu – i napast za ponovnim padom je veoma velika. Chiara na temelju svojih zapažanja smatra da je lakše osloboditi se od ovisnosti o opijatima, nego li očuvati se da se ponovno ne upadne.

Projekcija filma The 13 th Day


Projekcija nagrađenog filma The 13 th Day u Splitu
U četvrtak, 15. svibnja 2014. s početkom u 19,00 sati, u dvorani Nadbiskupskog sjemeništaudruga ''Prudencija''(www.prudencija.hr) i Hrvatska udruga Benedikt (www.hu-benedikt.hr) iz Splita,  organiziraju prikazivanje nagrađenog  igranog filma ''13 dan'' povodom blagdana Gospe Fatimske. Britanski film ''13 dan'' (2009.) braće Iana i Dominica Higginsa nagrađen je Grand Prix nagradom na XVI. Međunarodnom katoličkom festivalu filma i multimedije u Niepokalanowu (Poljska),  a temelji se na istinitom događaju iz 1917. godine u Fatimi. Braća Higgins su za snimanje filma o ukazanju Gospe u Fatimi angažirali glumce Filipu Fernandes (Lucija), Jane Lesley (Marija Dos Santos), Michael D'Cruze (Antonio Dos Santos), Tareka Merlina (Arturo Oliviera Santos) i Dereka Horshama (Tito Marto). Glazbu za film koji traje 65 min je skladao Andy Guthrie. Nakon projekcije filma o fatimskim tajnama i njihovu značenju u današnjoj perspektivi okupljenima će govoriti gost večeri fra Josip Marcelić.
 

Hipnotičko društvo spektakla

Hipnotičko društvo spektakla
Autor: Silvana Dragun, mag.phil
Američki sociolog Robert D. Patman kaže da se ljudi koji su ovisni o televiziji mnogo rjeđe uključuju u društvene aktivnosti, manje volontiraju, manje su zainteresirani za politiku, manje vremena provode s prijateljima, idu rjeđe u crkvu i češće su nasilni u vožnji od onih kojima televizija nije njihov primarni oblik zabave. Ovisnost o televiziji je povezana ne samo sa manjom uključenošću u društveni život, već i sa manjom društvenom komunikacijom u svim njenim oblicima. S druge strane, TV minimalisti, odnosno oni koji se zalažu da televizija ne bude njihov primarni izvor zabave, češće prijavljuju društvene projekte, više volontiraju i češće preko tjedna odlaze u crkvu.
Dr. Ernest Hilgard sa Sveučilišta Stanford smatra da je gledanje TV-a blisko hipnozi ili gotovo jednako.Termin flicker effect odnosi se na hipnotički učinak gledanja TV. Lijeva hemisfera mozga, koja informacije procesuira analitički i logički, gasi se tijekom gledanja tv-a, dok desna emocionalna i nekritična, dolazi do izražaja.Čovjeku koji bulji u ekran stanje svijesti mijenja se iz beta valova u alfa valove – sanjarenje. Ovisnost o televiziji dovodi ne samo do globalne manipulacije, nego može biti uzrok Alzheimerove bolesti, pretilosti kod djece, smanjenja koncentracije i tjelesne aktivnosti. Ova ovisnost nam otkriva zašto smo pasivni, inertni i nezainteresirani za društvo čije se vrijednosti svakim danom sve više urušavaju.Otrkiva nam zašto nema pobune, herojstva i progresivnijeg aktivizma.

Stranice

Pretplati se na RSS - Fokus