Misli sv. Ivana od Križa
Kao što dobro djelo rađa u duši ljupkost, mir, utjehu, svjetlo, čistoću i snagu, tako neuredna požuda nanosi patnju, muku, sljepoću i slabosti.Nije bitno da li je neka ptica vezana tankom ili debelom niti, jer će u oba slučaja ostati zarobljena sve dok je ne prekine. Istina je da se tanka nit lakše prekida, ali se ipak mora prekinuti, jer se inače ptica ne bi mogla osloboditi. Jednako tako ne bi mogla doseći slobodu božanskog zajedništva onih duša koje nisu privržene nekom stvorenju, iako posjeduju mnogo vrlina.
Kao što je potrebno obrađivati zemlju da bi urodila plodom a ne korovom, potrebno je umrtviti svoje požude da bi duša napredovala. Nisu stvari ovog svijeta te koje gospodare dušom i uništavaju je, jer one u nju ne ulaze, nego želja i čežnja za njima koje u njoj prebivaju.Božansku mudrost posjeduju samo oni koji poput neuke djece zanemare svoje znanje i služe Bogu s ljubavlju.Duša treba uvijek težiti;ne onome što je lakše,nego onome što je teže;ne onome što je ukusno, nego onome što je nema okusa;ne onome što je ugodno, nego onome što je manje ugodno;ne odmoru, nego umoru;ne višemu, nego nižemu;ne utjesi, nego onome što utjeha nije;ne skupljem i dragocjenijem, nego priprostijem i neuglednijem;ne da želi nešto, nego da ne traži ništa;ne da traži bolju stranu onoga što postoji,nego goru i da čezne za siromaštvomi lišenošću od svega što postoji na svijetu radi ljubavi Isusa Krista!