Thomas Merton: NITKO NIJE OTOK
Prijevod: Mihael Cukovečki OFM, Symposion, 1979.
U ovom djelu Merton, inače poznati duhovni pisac na američkom kontinentu, priopćuje čitateljima svoja razmišljanja o određenim pogledima na duhovni život. Ova knjiga ''Nitko nije otok'' zapravo je nastavak njegove glasovite knjige ''Sjemenke kontemplacije''. Neke istine koje je već obradio u ''Sjemenkama kontemplacije'' ponavlja i u ovoj knjizi ''Nitko nije otok''. Pisac je razmišljanja posvetio skolasticima koji se pripremaju za svećeništvo u opatiji u kojoj je on djelovao dugo godina. U međuvremenu je Thomas Merton tragično završio život, u naponu životne snage, na samom vrhuncu duhovnog stvaralaštva. U ovim razmišljanjima pisac duhovno-teološki obrađuje temeljne činjenice i istine našeg duhovnog života: ljubav, nadu, savjest, slobodu, molitvu, čistu nakanu, križ, askezu, žrtvu, rad, iskrenost, milosrđe, sabranost, šutnju i tome slično. Nabrojene teme pokazuju vrlo raznolik dijapazon Mertonova razmišljanja. Govori od srca k srcu. Razlaže i izlaže svoja vlastita iskustva, potkrijepljena tradicionalnom duhovnom naukom i citatima velikih duhovnih učitelja prošlosti.
Polazi od temeljne činjenice da nitko od nas nije osamljen otok, već da smo, naprotiv svi zajedno jedna velika zajednica. Tijelo Kristovo, Crkva. Svi smo u Kristu povezani vezama ljubavi, koja nas ne samo međusobno povezuje nego i s Bogom spaja.
Razmišljanja o temeljnim duhovnim istinama vrlo su izražajna, osobna, osjećajna. Svatko će ih vrlo rado čitati i na temelju njih sam osobno razmišljati. Pisana su biranim stilom i čitkim jezikom. Ono što suvremenu vjerniku osobito odgovara, to je njegov meditativan stil i dinamičan jezik. On vješto prenosi misli klasičnih duhovnih učitelja te ih obogaćuje svojim dubokim poniranjem u bit stvari. Tako, u ovom djelu zapravo imamo neku vrstu priručnika teologije.
Treba još istaknuti i to da su razmišljanja Thomasa Mertona razmišljanja filozofa, mistika i teologa. Svoja osobna mistična iskustva potkrepljuje filozofskim i teološkim utemeljenjima./Prof. dr. sc. Adalbert Rebić