OBAVIJEST: Web sjedište prudencija.hr od 15.03.2020 je preseljeno na adresu benediktova-opcija.org.

Umjetnost

Sveta gora Atos

Biser pravoslavlja: Sveta gora Atos

Atos je smješten u Grčkoj te je poznat pod nazivom Sveta gora koja obuhvaća 20 manastira. To su: manastir Velika Lavra, manastir Vatopedi, manastir Iviron, manastir Hilandar, manastir Dionizijat, manastir Kutlumuš, manastir Pantokrator, manastir Ksiropotam, manastir Zograf, manastir Dohijar, manastir Karakal, manastir Filotej, manastir Simonopetra, manastir svetog Pavla, manastir Stavronikita, manastir Ksenofont, manastir Grigorijat, manastir Esfigmen, manastir Pantelejmon te manastir Konstamonit.

Hrvatska kulturna baština

Kulturna baština: Hrvati i Gospa Velikoga Zavjeta

Kršćanstvo je upisano velikim slovima u povijest hrvatskog naroda i čini okosnicu njegova kulturnog i nacionalnog identiteta.
Sintagma „Predziđe kršćanstva“ ili „latinski „Antemurale christinaitis“ prati Hrvate još od 1519., iako se neslužbeno koristila i 30-ak godina ranije u raznim neformalnim i formalnim prepiskama.
Taj naslov je papa Leon X. dao 1519. Hrvatskoj u pismu hrvatskom banu i junaku u borbama protiv Turaka nepobjedivom banu Petru Berislaviću. To nije bio jedini takav naslov koji je dobila neka zemlja i narod, istu titulu dobili su Mađari i Poljaci.
Naime, bilo je to doba snažnog pritiska Turaka na Dalmaciju, kad se činilo da bi cijela ta hrvatska pokrajina mogla pasti pod tursku vlast, kao što se to ranije dogodilo s Bosnom.
Protiv višestruko brojčano jačih turskih osvajača, Hrvati su vodili najžešće ratove u 16. i 17. stoljeću koja su nazvana “duo plorantes saecula Croatiae” (“dva plačuća stoljeća Hrvatske”). Većinu obrane financirali su austrijski unutarnji staleži (otprilike iznad 95%), a u obrani granice nije sudjelovao isključivo hrvatski etnički element, već i njemački, mađarski, te etnicitet kojeg se obično u povijesnim dokumentima naziva “vlaški”, a čiji su pripadnici uglavnom (ne isključivo) bili pravoslavne vjeroispovijesti.

Sakralna glazba

Sakralna glazba Sv. Hildegarde iz Bingena
PIŠI ŠTO VIDIŠ I ČUJEŠ!
“Različiti su dari, a isti Duh; I različite službe, a isti Gospodin; I različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A svakome se daje očitovanje Duha na korist. Doista, jednome se po Duhu daruje riječ mudrosti, drugome riječ spoznanja po tom istom Duhu; drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu… ( 1 Kor 12, 4-9)''

Koliko puta smo zavapili u nebo moleći Boga da nam ukaze na svrhu našega postojanja? Vjerojatno isto onoliko koliko smo puta pomislili da se naša svrha mora ogledati u nečem grandioznom, velikom, značajnom, nesvakidašnjem. A svrha je uvijek tu. Uvijek jednostavna. Posve prirodna. Laka. Gotovo tekuća. Pitka. S nama. Uz nas. S njom smo se rodili. Cak štoviše, naša svrha postojala je već, posve jasna, i u trenutku našega začeća. Ona milisekunda u kojoj je došlo do oplodnje jajnih stanica naše majke, Bogu je već bila sasvim dovoljna da nam istovremeno, sa darom života, daruje i sve ostalo sto će nas za tog istog života učiniti osobitima budemo li svoje pouzdanje u Njemu pronalazili. Jer, On želi da budemo osobiti. Na njegovu sliku. Njemu na slavu. Jednako kako je to poželio kada je 1098. godine u Bermersheimu kod Alzeya u Rheinhessenu, udahnuo život Hildegardi. Ispunjena Duhom od samog rođenja, Hildegarda je odrastanjem , s punim pouzdanjem u Boga, koristila Njegove darove poput spoznaje, vjere, mudrosti, dara liječenja, vidovitosti te darove u glazbi, komponiranju, skladanju, pjevanju i pisanju. Već po rođenju predodređena postati Sv. Hildegardom iz Bingena , poglavaricom samostana, naučiteljicom Crkve, mističarkom, proročicom, liječnicom i umjetnicom kakvu danas imamo priliku upoznati, a sve zahvaljujući njezinoj budnosti, revnosti i posvećenosti Bogu i svima onima koje je za života, svojim darovima, nastojala (i uspijevala) obratiti Stvoritelju. U najranijem djetinjstvu već je bila svjesna svoje vidovitosti.

JOHANN SEBASTIAN BACH

IZ ŽIVOTA VELIKIH SKLADATELJAJOHANN SEBASTIAN BACH (1675-1750)''SAMO BOGU NA SLAVU!''
Piše: Alen Matušek
"Ne Bach! (potok). Trebao bi se zvati Meer!" (more). Tako je Beethoven izrazio svoje oduševljenje skladbama staroga lajpciškoga kantora, koji je u svoje vrijeme bio poznatiji i hvaljeniji kao orguljaš nego kao skladatelj. Trebalo je proći 79 godina nakon Bachove smrti da bi veliki uspjeh "Muke po Mateju" pribavio najvećemu baroknom skladatelju zasluženu pozornost europske javnosti. S vremenom je Bach postao zvijezda stajaćica glazbene povijesti. Nema baroknoga glazbenoga oblika izuzev opere u kojemu nije stvorio prvorazredna djela i teško je njegovoj glazbeničkoj klasi pridodati ikakav pridjev osim - velik.

Ikonologija: Isus Krist u pravoslavlju

Isus Krist u pravoslavlju
Pravoslavne vjernike sporedno zanimaju povijesne činjenice koje su prikazane u evanđeljima i koje su se dogodile nekad davno. To ne znači da Biblija nije važna... Pravoslavlje vidi dva načina da se bude kristonosac – komunitarni i asketski put.
Najstariji prikaz Krista Svevladara, 6. stoljeće
Piše: Dumitru Popoiu
Isusovu sliku sam prvi put ugledao kao mali u rodnoj crkvi u jednom selu na poljanama jugoistočne Rumunjske. Moja baka, revna pravoslavka, jednog me dana povela na liturgijsku službu u čast sv. Ilije i cijela dva sata, koliko je trajala liturgija, nisam mogao odvratiti pogleda s Isusa, oslikanog na stropu crkve, koji kao da je gledao baš u mene.

Stranice

Pretplati se na RSS - Umjetnost