OBAVIJEST: Web sjedište prudencija.hr od 15.03.2020 je preseljeno na adresu benediktova-opcija.org.

Umjetnost

Dijalog teologije i suvremene umjetnosti

Objavio Benediktova opcija - 20. studenog 2020 - 2:26

MOZAIK EDE MURTIĆA U CRKVI SVETOG EUSTAHIJA U DOBROTI (BOKA KOTORSKA)

Rijetko koji hodočasnik i ljubitelj umjetnosti koji je putovao u Boku kotorsku nije navratio do crkve sv. Eustahija u Dobroti, velebne barokne građevine koja plijeni svojim bogatstvom i ljepotom. Stariji se još sjećaju pokojnog župnika don Branka Sbutege (1952.-2006.), neumornog promicatelja ekumenizma, umjetnosti i bokokotorske kulturne baštine, koji je upravo u toj crkvi ostavio neizbrisiv pečat u razvoju pokoncilskog dijaloga Crkve i suvremene umjetnosti. Na njegov poziv Edo Murtić (1921.-2005.) je izradio grandiozni mozaik s motivom ''Uzvišenja svetog Križa'' koji uz Kljakovićev ciklus o životu i mučeništvu svetog Eustahija čini sakralni prostor posebno zanimljiv povijesničarima umjetnosti i teolozima.

Gradnja barokne crkve sv. Eustahija na lokaciji iznad stare porušene započela je 1762. godine prema nacrtu mletačkog arhitekte Bartola Riviere. Unutrašnjost crkve krasi sedam oltara izgrađenih od raznobojnog mramora kao zavjetni darovi dobrotskih obitelji koje su sudjelovale u izgradnji crkve. Od kiparskih ostvarenja u crkvi treba izdvojiti djelo Giuseppa Bernadija, a od slikarskih djela Josipa Kandelarija, Frana Potence, Konstantina Cedinija, Emanuela Zane, Karla Dolcia, Franje Solimana, Petra Kosovića, Joze Kljakovića i Ede Murtića.

Mozaik Ede Murtića nastao je 1990.g. na površini od 300 kvadratnih metara. U dinamičkoj kompoziciji koja sadrži brojne biblijske motive dominiraju dva simbola, križ Kristove muke i križ Pobjede. Iznad brojnih simbola koji se na različite načine mogu povezati s etuharistijskim otajstvom u gornjem luku se izdvaja natpis ''Hvala Ti, Bože, što sam bio na ovom svijetu''. Za teološko-ikonografsku analizu i mišljenje o ovom djelu upitali smo našeg istaknutog liturgičara i stručnjaka za sakralnu umjetnost fra Bernardina Škuncu.

Hrvatska kulturna baština

Objavio Benediktova opcija - 17. kolovoza 2017 - 11:55

Kulturna baština: Hrvati i Gospa Velikoga Zavjeta

Kršćanstvo je upisano velikim slovima u povijest hrvatskog naroda i čini okosnicu njegova kulturnog i nacionalnog identiteta.
Sintagma „Predziđe kršćanstva“ ili „latinski „Antemurale christinaitis“ prati Hrvate još od 1519., iako se neslužbeno koristila i 30-ak godina ranije u raznim neformalnim i formalnim prepiskama.
Taj naslov je papa Leon X. dao 1519. Hrvatskoj u pismu hrvatskom banu i junaku u borbama protiv Turaka nepobjedivom banu Petru Berislaviću. To nije bio jedini takav naslov koji je dobila neka zemlja i narod, istu titulu dobili su Mađari i Poljaci.
Naime, bilo je to doba snažnog pritiska Turaka na Dalmaciju, kad se činilo da bi cijela ta hrvatska pokrajina mogla pasti pod tursku vlast, kao što se to ranije dogodilo s Bosnom.
Protiv višestruko brojčano jačih turskih osvajača, Hrvati su vodili najžešće ratove u 16. i 17. stoljeću koja su nazvana “duo plorantes saecula Croatiae” (“dva plačuća stoljeća Hrvatske”). Većinu obrane financirali su austrijski unutarnji staleži (otprilike iznad 95%), a u obrani granice nije sudjelovao isključivo hrvatski etnički element, već i njemački, mađarski, te etnicitet kojeg se obično u povijesnim dokumentima naziva “vlaški”, a čiji su pripadnici uglavnom (ne isključivo) bili pravoslavne vjeroispovijesti.

Sakralna glazba

Objavio Benediktova opcija - 5. veljače 2015 - 9:38

Sakralna glazba Sv. Hildegarde iz Bingena
PIŠI ŠTO VIDIŠ I ČUJEŠ!
“Različiti su dari, a isti Duh; I različite službe, a isti Gospodin; I različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A svakome se daje očitovanje Duha na korist. Doista, jednome se po Duhu daruje riječ mudrosti, drugome riječ spoznanja po tom istom Duhu; drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu… ( 1 Kor 12, 4-9)''

Koliko puta smo zavapili u nebo moleći Boga da nam ukaze na svrhu našega postojanja? Vjerojatno isto onoliko koliko smo puta pomislili da se naša svrha mora ogledati u nečem grandioznom, velikom, značajnom, nesvakidašnjem. A svrha je uvijek tu. Uvijek jednostavna. Posve prirodna. Laka. Gotovo tekuća. Pitka. S nama. Uz nas. S njom smo se rodili. Cak štoviše, naša svrha postojala je već, posve jasna, i u trenutku našega začeća. Ona milisekunda u kojoj je došlo do oplodnje jajnih stanica naše majke, Bogu je već bila sasvim dovoljna da nam istovremeno, sa darom života, daruje i sve ostalo sto će nas za tog istog života učiniti osobitima budemo li svoje pouzdanje u Njemu pronalazili. Jer, On želi da budemo osobiti. Na njegovu sliku. Njemu na slavu. Jednako kako je to poželio kada je 1098. godine u Bermersheimu kod Alzeya u Rheinhessenu, udahnuo život Hildegardi. Ispunjena Duhom od samog rođenja, Hildegarda je odrastanjem , s punim pouzdanjem u Boga, koristila Njegove darove poput spoznaje, vjere, mudrosti, dara liječenja, vidovitosti te darove u glazbi, komponiranju, skladanju, pjevanju i pisanju. Već po rođenju predodređena postati Sv. Hildegardom iz Bingena , poglavaricom samostana, naučiteljicom Crkve, mističarkom, proročicom, liječnicom i umjetnicom kakvu danas imamo priliku upoznati, a sve zahvaljujući njezinoj budnosti, revnosti i posvećenosti Bogu i svima onima koje je za života, svojim darovima, nastojala (i uspijevala) obratiti Stvoritelju. U najranijem djetinjstvu već je bila svjesna svoje vidovitosti.

JOHANN SEBASTIAN BACH

Objavio Benediktova opcija - 6. siječnja 2015 - 14:56

IZ ŽIVOTA VELIKIH SKLADATELJAJOHANN SEBASTIAN BACH (1675-1750)''SAMO BOGU NA SLAVU!''
Piše: Alen Matušek
"Ne Bach! (potok). Trebao bi se zvati Meer!" (more). Tako je Beethoven izrazio svoje oduševljenje skladbama staroga lajpciškoga kantora, koji je u svoje vrijeme bio poznatiji i hvaljeniji kao orguljaš nego kao skladatelj. Trebalo je proći 79 godina nakon Bachove smrti da bi veliki uspjeh "Muke po Mateju" pribavio najvećemu baroknom skladatelju zasluženu pozornost europske javnosti. S vremenom je Bach postao zvijezda stajaćica glazbene povijesti. Nema baroknoga glazbenoga oblika izuzev opere u kojemu nije stvorio prvorazredna djela i teško je njegovoj glazbeničkoj klasi pridodati ikakav pridjev osim - velik.

Ikonologija: Isus Krist u pravoslavlju

Objavio Benediktova opcija - 6. siječnja 2015 - 13:50

Isus Krist u pravoslavlju
Pravoslavne vjernike sporedno zanimaju povijesne činjenice koje su prikazane u evanđeljima i koje su se dogodile nekad davno. To ne znači da Biblija nije važna... Pravoslavlje vidi dva načina da se bude kristonosac – komunitarni i asketski put.
Najstariji prikaz Krista Svevladara, 6. stoljeće
Piše: Dumitru Popoiu
Isusovu sliku sam prvi put ugledao kao mali u rodnoj crkvi u jednom selu na poljanama jugoistočne Rumunjske. Moja baka, revna pravoslavka, jednog me dana povela na liturgijsku službu u čast sv. Ilije i cijela dva sata, koliko je trajala liturgija, nisam mogao odvratiti pogleda s Isusa, oslikanog na stropu crkve, koji kao da je gledao baš u mene.

Stranice

Pretplati se na RSS - Umjetnost