Pismo pape Ivana Pavla II. umjetnicima
Svima koji gorljivim predanjem traže "nove objave" ljepotekako bi od njih učinili dar svijetu u umjetničkom stvaranju.
Umjetnik, slika Boga Stvoritelja
"I vidje Bog sve što je učinio. I bijaše veoma dobro" (Post 1, 31)
Nitko bolje od vas, umjetnici, genijalni graditelji ljepote, ne može naslutiti nešto od onog pathosa kojim je Bog u zoru stvaranja pogledao na djelo svojih ruku. Titraj toga osjećaja bezbroj se puta odrazio u pogledima kojima ste se vi, kao i umjetnici svakoga vremena, zahvaćeni udivljenjem zbog božanske tajnovite snage zvukova i riječi, bojâ i oblikâ, divili djelu svoje nutarnje snage, upućujući gotovo na odjek onoga otajstva stvaranja kojemu vas je Bog, jedini Tvorac svih stvari, želio na neki način pridružiti. Zbog toga mi se činilo da ne postoje prikladnije riječi od riječi iz Knjige Postanka, za početak ovoga mojeg pisma vama, s kojima se osjećam povezan iskustvima koja sežu puno vremena unatrag i koja su neizbrisivo obilježila moj život. Ovim napisom kanim krenuti putem onoga plodonosnog razgovora Crkve s umjetnicima koji se u dvije tisuće godine povijesti nikada nije prekinuo i koji je - još uvijek bogat - usmjeren prema budućnosti na pragu trećega tisućljeća. Zapravo, riječ je o dijalogu koji ne diktiraju samo povijesne okolnosti ili funkcionalni razlozi, već je ukorijenjen u samu bit, bilo religioznoga iskustva, bilo umjetničkoga stvaranja. Početna stranica Biblije predstavlja nam Boga gotovo kao uzor bilo koje osobe koja stvara neko djelo: u čovjeku stvaratelju odražava se njegova slika Stvoritelja. Taj se odnos osobitom očitošću vidi u poljskom jeziku zahvaljujući leksičkoj srodnosti riječi stwórca (stvoritelj) i twórca (stvaratelj). Koja je razlika između "Stvoritelja" (Creator) i "stvaratelja" (artifex)? Stvoritelj daruje postojanje, nešto izvlači iz ničega - ex nihilo sui et subiecti, običava se reći na latinskomu - i to je u strogomu smislu način koji je vlastit samo Svemogućemu. Stvaratelj (artifex) pak koristi nešto što već postoji, čemu daje obličje i značenje. Takav način djelovanja vlastit je čovjeku ukoliko je Božja slika. Nakon što je rekla da je Bog stvorio muškarca i ženu "na svoju sliku" (usp. Post 1, 27), Biblija dodaje da je njima povjerio zadaću da sebi podlože zemlju, da vladaju zemljom (usp. Post 1, 28). Bilo je to posljednjega dana stvaranja (usp. Post 1, 28-31. U prethodnim danima, gotovo poštujući ritam kozmičke evolucije, Gospodin je stvorio svemir. Na kraju je stvorio čovjeka, najuzvišeniji plod svojega plana, kojemu je podložio vidljivi svijet, kao beskrajno polje na kojemu može izraziti svoju stvaralačku sposobnost. Bog je, dakle, u život poznao čovjeka, prenoseći mu zadaću da bude stvaratelj. U "umjetničkomu stvaranju" čovjek se očituje više nego ikad kao "Božja slika" i tu zadaću ostvaruje prije svega oblikujući predivnu "materiju" vlastite ljudskosti, a zatim i vladajući na stvarateljski način nad svemirom koji ga okružuje. Božanski Umjetnik, susretljivošću punom ljubavi, prenosi iskru svoje transcendentne mudrosti ljudskomu umjetniku, pozivajući ga da podijeli njegovu stvarateljsku moć. Očigledno je riječ o sudjelovanju koje ostavlja nedodirnutom beskonačnu udaljenost između Stvoritelja i stvorenja, kao što je to naglašavao kardinal Nikola Kuzanski: "Kreativna umjetnost, koju duša ima sreću ugostiti, ne poistovjećuje se s umjetnošću u njezinoj biti, koja je Bog, već je tek njezina komunikacija i sudjelovanje na njoj." Zbog toga umjetnik, čim je svjestan svojega "dara", tim je snažnije potaknut da promatra sebe samoga i sve stvoreno očima koje su sposobne razmatrati i zahvaljivati, uzdižući Bogu svoj hvalospjev. Samo tako on može razumjeti do dna sebe samoga, svoj vlastiti poziv i svoje vlastito poslanje.
