Pasolinijevo ''Evanđelje po Mateju'' (1964.)
Redatelj: Pier Paolo Pasolini
Scenarij: P. P. Pasolini prema Evanđelju po Mateju
Glazba: J. S. Bach, W. A. Mozart, S. Prokofjev, A. Webern, crnačka duhovna glazba, Missa Luba, ruske revolucionarne pjesme (aranžman C. Rustichelli i L. E. Bacalov),
Glavne uloge: Enrique Irazoqui (Isus Krist), Margherita Caruso (mlada Marija), Susanna Pasolini (stara Marija), Marcello Morante (Josip), Settimio di Porto (Petar), Ferruccio Nuzzo (Matej), Mario Socrate (Ivan Krstitelj), Otello Sestili (Juda), Francesco Leonatti (Herod), Natalia Ginzburg (Marija iz Betanije).
Film je vjerna adaptacija evanđelja po Mateju i slovi kao jedan od najpopularnijih i najcjenjenijih Pasolinijevih filmova.
Sadržaj filma je dosljedan tekstu evanđelja, kako na razini dijaloga (s izuzetkom dvaju mjesta preuzetih iz knjige proroka Izaije), tako i na razini narativne organizacije, zadržavajući elipse i fragmentarnost. Pasolini je isprva htio snimiti film na originalnim lokacijama u Izraelu, ali kada je tamo stigao zaključio je da su lokacije „prekomercijalne“ i „neprikladne“. Na kraju je film snimio u talijanskom gradu Matera. Zanimljivo, 2004. Mel Gibson je na istim lokacijama snimio svoj proslavljeni film ''Pasija''.
Ovo je jedini Pasolinijev film koji nije izazvao kontroverze kod crkve. Film je posvećen papi Ivanu XXIII. Čak je i bio hvaljen zbog vjernosti prema evanđelju. Kritičari su većinom pohvalno ocijenili „Evanđelje po Mateju“. Tako je Robert Ebert u svojoj recenziji napisao: „Pasolinijev je film jedan od najefektnijih što se tiče religijskih tema koje sam ikada vidio, vjerojatno stoga što je napravljen od nevjernika koji nije propovijedao, veličao, naglašavao, sentimentalizirao ili romantizirao slavnu priču, nego je jednostavno htio zabilježiti je....Film vodi priču o životu Krista kao da je dokumentarist sa niskim budžetom sljedio njega od rođenja. Film je snimljen u duhu talijanskog neo-realizma, koji je smatrao da obični ljudi, a ne glumci, najbolje utjelovljuju likove – ne svakog lika, nego one koje su rođeni igrati...Isus često govori sa srdžbom, poput organizača sindikata ili čovjeka koji protestira protiv rata. Njegov stil debate, vjeran Mateju, je odgovoriti na pitanje pitanjem, ili pogrdbom. Njegove riječi su očito od jedne radikalne osobe koja odbacuje društvo, matjerijalizam i način na koji cijeni bogate i moćne iznad siromašnih i slabih. Nitko tko sluša Isusa bi ga mogao zamijeniti za branitelja prosperiteta, iako su mnogi njegovi sljedbenici vjerovali da ih nagrađuje sa bogatstvom“.
Nagrade:
- 3 nominacije za Oskara (najbolja scenografija, kostimi, glazba).
- Nominacija za nagradu BAFTA (UN-ova nagrada).
- Nominacija za Zlatnog lava na Venecijanskom filmskom festivalu (osvojen OCIC nagrada i posebna nagrada žirija).