C. S. Lewis, pola stoljeća kasnije
Navršava se pola stoljeća od smrti C. S. Lewisa, oksfordskog profesora književnosti koji se ponajviše proslavio izvan akademske katedre: autor je brojnih alegorijskih knjiga o kršćanstvu, tvorac prve moderne britanske znanstvenofantastične trilogije, a iznad će svega ostati zapamćen kao tvorac kultnih Narnijskih kronika, serije od sedam fantastičnih priča o sazrijevanju te prihvaćanju ljubavi i odgovornosti, na kojima su odgojene brojne suvremene generacije mladih čitatelja. Vrijedno je spomenuti i njegovo ohrabrivanje skeptičnog prijatelja J. R. R. Tolkiena u ustrajanju na radu i objavljivanju djela koje će 1936. izaći pod imenom – "Hobbit"!
Clive Staples Lewis je rođen 29. studenog 1898. u Belfastu, Sjeverna Irska, kao mlađi od dvoje djece Alberta Jamesa Lewisa i Flore Auguste Hamilton Lewis. Još u najranijem djetinstvu dolazi do izražaja njegova imaginacija i sposobnost stvaranja priča, tako da će već kao osmogodišnjak uz pomoć starijeg brata Warrena napisati neke kraće basne, te nešto dulju Boxen, koja je posthumno i objavljena. Tim će se hobijem nastaviti baviti i narednih godina, tijekom školovanja.
Uglavnom bezbrižan tok djetinjstva naprasno je prekinut ljeta 1908., kada mu nakon kratke i teške bolesti umire majka. Ovaj će događaj duboko potresti mladog Clivea, te se odraziti na nekim njegovim životnim odlukama, no u tom će trenutku primarno uvjetovati neke objektivne promjene. Konkretno, obitelj će nedugo po Florinoj smrti poslati Warrena i Clivea u Watford, Hertfordshire, gdje će braća pohađati školu Wynyard.
Zanimljivo je kako Clive već tada odbija koristiti oba krštena imena, zahtjevajući od prijatelja i obitelji da ga zovu Jack, u sjećanje na psa ljubimca iz djetinjstva, kojeg je pregazila kočija kad je budući pisac i profesor imao četiri godine. Naravno, u službenim i protokolarnim situacijama neće moći izbjeći korištenje rođenjem 'nametnutog' nazivlja, no Jack će iskoristiti lukavu dosjetku, te se u takvim slučajevima potpisivati inicijalima i prezimenom: C. S. Lewis.
Od 1911. Jack pohađa školu Cherbourg u Malvernu, ostvarujući zavidne rezultate iz jezika, povijesti i književnosti, no zato je bio izuzetno slab u prirodnim znanostima, posebice matematici. Kako njegov brat Warren tvrdi u vlastitom životopisu, ovu je nesklonost preciznosti i strogoj, logičkoj proračunatosti Jack nasljedio od njihove majke.
Tijekom ovog razdoblja, Jack se počinje zanimati za nordijsku i staroenglesku mitologiju, te libreta Wagnerovih opera, a još pod jamim dojmom gubitka majke donosi odluku o definitivnom istupanju iz kršćanske zajednice. Tada će upoznati i Arthura Greevesa, čovjeka koji će mu uz brata Warrena (te nešto kasnije i J.R.R. Tolkiena) biti najbliži i najpovjerljiviji prijatelj; osoba s kojom će se konzultirati oko donošenja svih budućih životnih odluka.
Izgleda kako je Jack već tada odlučio o svojem životnom pozivu, te u namjeri da upiše neki od elitnih koledža u Oxfordu ili Cambridgeu uzima privatne sate iz klasičnih jezika i filozofije kod profesora W. T. Kirkpatricka. Zahvaljujući profesorovu zalaganju, Jack je 1916. primljen na oksfordski University College, te od travnja iduće godine redovito pohađa predavanja, te marljivo uči.
Nažalost, vrtlog Prvog svjetskog rata nije zaobišao Jacka. Iako je zbog slabijeg zdravstvenog stanja te mladosti mogao izbjeći novačenje, početkom ljeta 1917. prekida studij i osobno se prijavljuje u vojsku. Idućih će nekoliko mjeseci provesti kao časnik vježbenik u okviru dragovoljačke jedinice na oksfordskom koledžu Keble, gdje susreće Edwarda 'Paddyja' Moorea, s kojim će razviti prisno prijateljstvo. Sredinom rujna je u svojstvu časnika dodjeljen Trećem bataljunu Somersetske lake pješadije (Somerset Light Infantry), a upravo za svoj devetnaesti rođendan stiže na bojišnicu nedaleko doline Somme u Francuskoj.
Ratno će se iskustvo pokazati mnogo većim teretom no što je mladi i entuzijazmom i domoljubljem nabijeni Jack mogao pretpostaviti. Petnaestog travnja je lakše ranjen tijekom bitke za Arras, po čemu dobija nekoliko mjeseci odsustva, no već se u listopadu vraća na bojišnicu. No, prava će tragedija tek uslijediti: za završnih operacija, neposredno pred okončanje rata, Paddy Moore pogiba od neprijateljske granate. Ovaj će nemili događaj dodatno učvrstiti Jackov ionako radikalni ateizam.
Nakon što je u prosincu 1918. razvojačen, Jack se vraća u Oxford gdje nastavlja školovanje na University College, te do 1924. stječe zvanja profesora klasičnih jezika i pripadne literature, filozofije, te engleskog jezika. U međuvremenu će objaviti i svoj prvi rad u književnom časopisu Reveille – bit će to poema Smrt u borbi ("Death in Battle"), posvećena Paddyju Mooreu.
Izgleda kao da duh u ratu poginulog prijatelja i dalje lebdi nad Jackom, i to nije samo fraza, pošto će veći dio ljeta 1920. provesti s Jane i Maureen Moore, Paddyjevom majkom i sestrom koje su se u međuvremenu preselile u Oxford. Nipošto nije bila riječ o prolaznom prijateljstvu ili pružanju utjehe, pošto će od lipnja 1921. Jack praktički živjeti u zajednici s njih dvije. Vrijeme je to prve ozbiljnije romanse u Jackovu životu. Iako je Maureen njegova vršnjakinja, on neće po tom pitanju pokazati nekakav pretjerani interes, no zato će se duhovno, a vremenom i fizički zbližiti s njezinom majkom. Ta će veza potrajati sve do kasnih četrdesetih, kada će Jane, uslijed zdravstvenih problema biti smještena u bolnicu.
U svibnju 1924., C. S. Lewis je imenovan šefom katedre za engleski jezik na oksfordskom Magdalen Collegeu, i na tom će položaju ostati punih trideset godina, sve do listopada 1954. To je ujedno i vrijeme kada intezivira svoj rad na pisanju eseja, tada još obojenih jezičnom i mitološkom tematikom. No, neka će nova poznanstva i prijateljstva ostaviti dubok trag, promjenivši ne samo predmet njegove spisateljske zanimacije, već i čitav svjetonazor!
Ključan susret s Tolkienom i osnivanje Inklingsa
Osoba odgovorna za ove promjene jest jedan mladi profesor klasične filologije i staroengleskog, kojemu se nakon nekoliko godina upornih pokušaja konačno ukazala mogućnosti da napusti zadimljeni, industrijski Leeds, te tamošnju katedru engleskog jezika zamjeni onom bolje plaćenom i privlačnijom na koledžu Pembroke u Oxfordu. Zvao se John Ronald Reuel Tolkien, i po mnogočemu je sličan Jacku Lewisu, s kojim će ga uskoro povezati duboko prijateljstvo. Obojica su u ranom djetinjstvu ostala bez majke, pokazivali su sklonost klasičnim jezicima, proučavanju staroengelskog i srednjeengleskog, te zanimaciji za anglosaksonsku i nordijsku mitologiju. Igrom sudbine, od druge polovice dvadesetih godina prošlog stoljeća Jack i John obnašaju slične profesorske dužnosti na dva elitna oksfordska koledža, tako da je njihov susret bio neizbježan.
Uočivši sve navedene sličnosti, Jack i John započinju svoja intezivna druženja, provodeći slobodne trenutke u opuštenom ozračju lokalnog puba The Eagle and Child (odnosno The Bird and the Baby, kako su ga u šali nazivali). Tolkien je već tada posjedovao gomilu bilježnica ispisanih kronologijom i legendama vlastitog imaginarnog svijeta, koji će se kroz manje od desetak godina uobličiti u mitski Middle Earth, i nedvojbeno je njegova zasluga to što će se Jack uskoro također – pokazati će se, vrlo uspješno – okušati u stvaranju priča obojenih mitologijom i fantastikom. Ipak, najradikalniji zaokret u životu Jacka Lewisa jest ponovno prihvaćanje kršćanstva kojeg je odbacio još u djetinjstvu, razočaran okrutnošću Boga koji dječaku tako bezobzirno oduzima majku. Zanimljivo je spomenuti da je u Tolkienovu slučaju slična situacija rezultirala dijametralno suprotnim rezultatom, pošto je mladi John po smrti majke utjehu potražio u vjeri koju je ona, inače rođena protestantkinja, sama izabrala: u katolicizmu.
Izgleda kako je ovom preokretu kumovala slučajnost. Iako se rigidnog ateizma odrekao još 1929., Jack se još dvije godine kretao duhovnim pustopoljinama, ustručavajući se u potpunosti prihvatiti pogled na svijet kojeg se striktno odrekao u pubertetskim danima. Dilemu će razriješiti debata s Tolkienom, vođena jedne večeri koncem 1931. u njihovom omiljenom pubu, na temu nekoliko godina ranije objavljenog podužeg kršćansko-apologetskog eseja Everlasting Man (Vječni čovjek) Gilberta Keitha Chestertona (hrvatsko se čitateljstvo s ovim iznimnim djelom može upoznati putem prijevoda kojeg je objavila izdavačka kuća Verbum). Može se bez zadrške reći da je te noći Jack vratio svoju odbačenu vjeru, koja će obilježiti ostatak njegova života, kako u osobnom pogledu, tako i na kreativnom, spisateljskom polju. Tolkien će preobraćenje Jacka Lewisa smatrati svojim velikim uspjehom, mada nije bio u potpunosti zadovoljan postignutim: njegov se prijatelj vratio odbačenoj protestantskoj, odnosno Anglikanskoj crkvi, a ne katolicizmu, kako je to tvorac Hobbita i Gospodara prstenova priželjkivao.
Istovremeno ovaj dvojac utemeljuje neku vrstu neformalnog kluba nazvanog Inklings (teško prevodiva kovanica sastavljena od riječi ink-tinta, te ducklings-pačići). Kružoku, koji se u pravilu jednom tjedno okuplja u pubu The Eagle and the Child se pridružuju i Hugo Dyson, šekspirolog s Merton koledža, pjesnik Owen Barfield, teolog i autor fantastičnih novela Charles Williams, te mnogi drugi, usputni sugovornici. Također, postoje indicije da je pojedinim 'sastancima' Inklingsa' prisustvovao i pjesnik W. H. Auden, kasniji nesuđeni Tolkienov biograf.
Ovi su susreti članstvu Inklingsa služili i kao svojevrsni ventil, mjesto na kojemu će prijateljima i istomišljenicima bez dvojbe čitati ulomke iz svojih novela i eseja. Upravo je C. S. Lewis najzaslužniji za činjenicu da je danas kultni Hobbit uopće objavljen, pošto je Tolkien smatrao da jedna u naravi dječja priča protkana elementima bajke i fantastike može samo štetiti njegovom profesorskom ugledu. No, sprega je bila uzajamna, pošto je Jack, ohrabren uspjehom svojeg kolege sredinom tridesetih započeo rad na djelu koje će desetak godina kasnije biti finalizirano u vidu čuvene 'svemirske trilogije'. Riječ je o novelama Out of the Silent Planet (1938.), Perelandra (1943.), te That Hideous Strength (1945.) koje na zanimljiv način spajaju suvremene događaje, arturijanske legende, znanstvenu fantastiku, te ono što će u narednim desetljećima upravo njegovom i Tolkienovom zaslugom postati općepriznato pod nazivom fantasy. Ratne 1942. Lewis objavljuje Screwtape Letters, novelu obojenu kršćanskom tematikom, pisanu u formi pisama koja ostarjeli vrag Screwtape šalje svojem nećaku Wormwoodu, upućujući ga na koji način vrbovati ljude, te ih odvući na straputicu. Ova je knjiga prevedena na hrvatski, te objavljena u izdanju kuće Verbum kao Pisma starijeg đavla mlađem. U sličnom se alegorijskom kontekstu može promatrati i The Great Divorce iz 1945. (Velika rastava, kod nas također u izdanju Verbuma), fiktivno putovanje kroz raj i pakao, koje se oslanja na The Marriage of Heaven and Hell Williama Blakea, te na Miltonov Paradise Lost.
C. S. Lewis i J. R. R. Tolkien, ključne osobe kružoka Inklings. Iako nekoć bliski prijatelji i uzajamni kritičari vlastitih književnih radova, Jack i John početkom pedesetih godina zahlađuju svoj odnos.
Početak priča o Narniji
Iako Jack nije aktivno sudjelovao u Drugom svjetskom ratu – uostalom, u vrijeme njegova izbijanja je već napunio pedeset godina, posljedice velike kataklizme će se i te kako odraziti u njegovom budućem stvaralaštvu. Suočen s praznim hodnicima i predavaonicama oksfordskih koledža – svi vojno sposobni mladi ljudi su se u tim trenucima nalazili pod vojnom obvezom, kao i s tada prakticiranim deportacijama djece iz velikih gradova, posebice Londona u relativno sigurna područja akademskih zajednica poput Oxforda i Cambridgea i njihovog ruralnog okoliša, Jack će u mislima skicirati narativnu liniju djela po kojemu će uskoro poznati planetarno poznat – Narnijskih kronika.Ovaj je sedmodjelni serijal nastajao i između 1950. i 1956., na način da je Jack pisao i objavljivao jednu knjigu godišnje. Prva u nizu je možda i širem čitateljstvu najpoznatija The Lion, the Witch and the Wardrobe ("Lav, vještica i ormar", 1950.), u kojoj autor predstavlja ključne likove koji će se, uz uvođenje nekih novih, javljati i u idućim nastavcima, te definira Narniju koja, iako predstavljena u vidu 'paralelnog svijeta' kojemu je moguće pristupiti kroz određene prostorno/vremenske crvotočine u stvari predstavlja prostor duhovnog sazrijevanja.Kako Lewis navodi, na početku rada na knjizi The Lion, the Witch and the Wardrobe je u njegovoj svijesti postojala tek jedna slika – snijegom pokrivena čistina u šumi, zalutala djevojčica, te ulična plinska svjetiljka kojoj tu nipošto nije mjesto. Malo po malo se priča iskristalizirala u formi fantastične alegorije, čija je svrha mlađem čitateljstvu prikazati kršćanski svjetonazor kroz njima prihvatljivu formu. Jack je dosjetlivo iskoristio praksu provođenu tijekom trajanja Drugog svjetskog rata, kada je veći broj djece iz Londona i ostalih njemačkim bombardiranjima ugroženih gradova deportiran u relativno sigurna provincijska područja, uključujući i akademski Oxford. Tom je prigodom osobno osigurao smještaj za tri londonske djevojčice, Margareth, Mary i Katherine, koje će pod novim imenima (obitelj Pevensie) postati ključni akteri ovih kronika.
Vjerana Stojanac/Velikabritanija.net