''Ne svjedoči lažno protiv bližnjega svoga'' (Izl 20,16)
2464 Osma zapovijed zabranjuje krivotvoriti istinu u odnosima s drugim. Taj moralni propis proistječe iz zvanja svetoga naroda da bude svjedokom svoga Boga koji jest istina i hoće istinu. Povrede istine, riječima ili djelima izrazuju čovjekovo odbijanje da se obveže na moralnu ispravnost: duboke su nevjere Bogu, i u tom smislu podrivaju osnove Saveza.
2465 Stari Zavjet svjedoči: Bog je vrelo svake istine. Njegova je Riječ istina. Njegov je Zakon istina. »Od koljena do koljena tvoja je vjernost« (Ps 119,90). Budući da je Bog »Istinit« (Rim 3,4), članovi njegova Puka pozvani su živjeti u istini.
2471 Pred Pilatom, Krist proglasuje da je »došao na svijet da dade svjedočanstvo istini« (Iv 18,37). Kršćanin se dakle ne smije »stidjeti svjedočanstva za Gospodina« (2 Tim 1,8). U prilikama koje iziskuju svjedočenje vjere, kršćanin je mora ispovjediti bez dvosmislenosti, po primjeru svetog Pavla pred njegovim sucima. On treba čuvati »besprijekornu savjest pred Bogom i pred ljudima«(Dj 24,16).
2472 Dužnost kršćana da sudjeluju u životu Crkve potiče ih da djeluju kao svjedoci Evanđelja i obveza što ih toga proistječu. To svjedočenje jest prenošenje vjere riječima i djelima. Svjedočanstvo je čin pravde koji potvrđuje istinu ili čini da bude upoznata: ''Svi kršćani, gdje god živjeli, dužni su (...) primjerom života i svjedočanstvom riječi, očitovati novoga čovjeka kojega su krštenjem obukli, i jakost Duha Svetoga koji ih je po potvrdi ojačao''. (II. VATIKANSKI SABOR, Ad gentes, br. 11)
2473 Mučeništvo je vrhovno svjedočanstvo dano za istinu vjere; označuje svjedočanstvo koje ide do smrti. Mučenik daje svjedočanstvo za Krista umrlog i uskrsloga, s kojim je sjedinjen ljubavlju. Daje svjedočanstvo za istinu vjere i kršćanske nauke. On podnosi smrt činom jakosti. »Pustite me da postanem hranom zvijeri. Po njima bit će mi dano a prispijem Bogu.« (Sv. Ignacije Antiohijski, Epistula ad Romanos, 4,1.)
2476 Lažno svjedočanstvo i krivokletstvo. Kad je izrečena javno, izjava protivna istini zadobiva osobitu težinu. Pred sudom, ona biva lažnim svjedočanstvom. Kad je izrečena pod prisegom, to je krivokletstvo. Takvi postupci pridonose ili osudi nevina čovjeka, ili opravdanju krivaca, ili povećanju kazne optuženih. I teško škode vršenju pravde i pravičnosti osude izrečene od sudaca.
2477 Poštivanje dobra glasa osobâ zabranjuje svaki stav i svaku riječ koji im mogu prouzročiti nepravednu štetu. Postaje krivim:
- Za neosnovan sud onaj tko, makar i prešutno, prihvaća kao istiniti, bez dostatna temelja, neki moralni manjak u svoga bližnjega:
- Za ogovaranje onaj tko, bez objektivno valjana razloga, otkriva tuđe manjke i pogreške osobama koje za to ne znaju;
- Za klevetu onaj tko, tvrdnjama suprotim istini, škodi dobru glasu drugih i daje prigodu za krive sudove o njima.
2479 Ogovor i kleveta nište dobar glas i čast bližnjega. A čast je društveno svjedočanstvo što se daje ljudskom dostojanstvu i svatko ima naravno pravo na čast svoga imena, na svoj dobar glas i na poštovanje. Stoga, ogovor i kleveta vrijeđaju kreposti pravde i ljubavi.
2480 Treba otkloniti svaku riječ ili stav koji laskanjem, ulagivanjem ili dopadljivošću bodre i utvrđuju drugoga u zloći njegovih djela i opakosti ponašanja. Laskanje je težak grijeh ako postaje sukrivcem porokâ ili teških grijeha. Želja da se učini usluga ili prijateljstvo ne opravdavaju dvosmislenost govora. Laskanje je laki grijeh kad se želi samo biti ugodnim, izbjeći neko zlo, zadovoljiti neku potrebu, polučiti dopuštene koristi.
2482 »Laž je kad se govori neistina s nakanom varanja«. (SV. AUGUSTIN, De mendacio, 4,5: PL 40,491.) Gospodin u laži prokazuje đavolsko djelo: »Vama je otac đavao (...), nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori, jer je lažac i otac laži« (Iv 8,44).
Iz Katekizma Katoličke Crkve, HBK, 1994.