NADOLASKOM TREĆEG TISUĆLJEĆA
»Kako šutjeti, npr. o vjerskoj indiferentnosti, koja mnoge ljude danas dovodi da žive kao da Bog ne postoji ili da se zadovolje nejasnom religioznošću, nesposobnom da se ogleda s problemom istine i s dužnošću dosljednosti? S time treba povezati prošireno gubljenje osjećaja za transcendenciju u ljudskom životu i izgubljenost na etičkom polju, čak i u temeljnim vrednotama poštivanja života i obitelji. Provjeravanje se sa svim time nameće sinovima Crkve: koliko se njih dotiče klima sekularizma i etičkog relativizma? I koliki dio odgovornosti oni moraju priznati pred širećim bezvjerstvom, zato što nisu pokazali izvorno lice Božje zbog ''nedostataka svoga religioznoga, moralnog i socijalnog života''? (Usp. GS 19)
Ne može se doista nijekati da duhovni život, u mnogim kršćanima, proživljava trenutak nesigurnosti koji uključuje ne samo moralni život, nego i molitvu pa i samu teološku ispravnost vjere. Ona, već stavljena na kušnju sučeljavanjem s našim vremenom, ponekad je dezorijentirana pogrešnim teološkim pravcima, koji se šire i zbog krize poslušnosti u odnosu na Učiteljstvo Crkve.
Što se tiče svjedočanstava Crkve u naše vrijeme, kako ne osjetiti žalost zbog pomanjkanja raspoznavanja, koje ponekad postaje pristanak, ne malog broja kršćana pred gušenjem temeljnih ljudskih prava sa strane totalitarnih režima? Nije li možda za oplakivanje, mežu sjenama sadašnjosti, suodgovornost tolikih kršćana u teškim oblicima nepravde i socijalne emarginacije? Potrebno se pitati koliko među njima temeljito poznaju i dosljedno prakticiraju upute društvenog nauka Crkve.«
(Tertio millennio adveniente, br. 36.)