SVETI KASIJAN: DUHOVNI BOJ
Ako bismo pobijedili duhovnu tromost - acediju, najprije treba da svladamo tugu, a da bismo nju svladali, treba da najprije svladamo gnjev; da bismo, pak, utrnuli gnjev, treba da uništimo srebroljublje; njega se riješiti, znači najprije ukrotiti pohotu; no svladatibludnost, možemo tek kad obuzdamo strast ugađanja nepcu. I preostale dvije strasti, tj.taština i oholost, na isti se način međusobno sjedinjuju, tj. jačanje taštine početak jeoholosti.
Iz pretjerane taštine rađa se oholost. Istim se redom stječe i pobjeda nad njima dvjema: da bismo iskorijenili oholost, potrebno je svladati taštinu. No te dvije stasti po vrsti se ne sjedinjuju s prethodnih šest. One ne proizlaze iz njih, nego baš suprotno: kad tih šest nadvladamo.
U taštinu i oholost upadamo osobito nakon trijumfa zbog pobjede nad onih prvih šest strasti. Valja još zapaziti da tih osam strasti - usprkos njihovim, već navedenim, uzajamnim odnosima - valja dijeliti na četiri saveza: bludna se pohota naročitim savezom sjedinjuje s ugađanjem nepcu, gnjev sa srebroljubljem, duhovna tromost s tugom, a oholost s taštinom.
Nijedna od strasti ne očituje se na samo jedan način.