Uobičajene tvrdnje prevaranata i nadriliječnika
Prevaranti, nadriliječnici i neki gurui prodaju i svoje proizvode i san – o životu slobodnom od bolesti, sve do mirne smrti u dubokoj starosti. To može stajati »samo nekoliko dolara« na mjesec (neki proizvodi mogu biti skupi). Tvrde da ćete tako dugoročno uštedjeti novac. Zato milijuni ljudi naruče »jednostavne« i »prirodne« pripravke i počnu ih piti. Taj bi novac, kažu, ionako dali liječnicima. Obratite pozornost na tvrdnje promicatelja alternativnih terapija. Smišljene su tako da vam privuku pozornost.
Tvrde li njegovi promicatelji da je proizvod manje škodljiv zato što je prirodan? Ako je nešto prirodno, to ne jamci i da je neopasno. U prirodi ima mnogo smrtonosnih otrova (primjerice u gljivama) i jakih iritansa (u otrovnom bršljanu) te tvari koje mogu uzrokovati alergijsku reakciju (koju neki ljudi dobiju od polena,pa čak i mlijeka). Prirodne tvari mogu liječiti, ali mogu biti i štetne. Tražite li konkretne podatke o prijevarama i nadriliječništvu, dobro je započeti s internetskom stranicom dr. Stephena Barretta QuackWatch (www.quackwatch.org). Barrett je glasoviti zagovornik potrošaca. Objavio je desetke knjiga, meFu kojima i onu naslova The Health Robbers: A Close Look at Quackery in America (Kradljivci zdravlja: pogled izbliza na nadriliječništvo u Americi).9 Vjerujemo da je blizu istini u pogledu mnogih terapija – barem sa znanstvena motrišta. Ne slažemo se s mnogim njegovim zaključcima, osobito o duhovnim pitanjima. Ali cak je i u razmatranju znanstvenih dokaza povezanih s vjerom pravedan.
Dobar je primjer toga knjižica o starim lijekovima, koju su ljudima slali poštom.1 Na naslovnici je pisalo: »Ako ovo ne pročitate, umrijet ćete«, a na poleđini »Ako pročitate ovu knjižicu... vjerojatno nećete umrijeti od raka, ni od srčanog inzulta, ni od moždane kapi, ni od dijabetesa – ni od bilo koje česte bolesti.« Sitni je tisak i više obećavao: »Sigurno nikada nećete bolovati od artritisa, osteoporoze, visokog krvnog tlaka, nesanice, sive mrene, glaukoma, slabog pamćenja, Alzheimerove bolesti, impotencije, depresije, gljivične infekcije ni bilo koje dugotrajne virusne bolesti.« U brošuri je pisalo: »Liječnici obično zanemaruju ili zataškavaju istinska velika otkrića – prosječno u razdoblju od 50 godina.« Prava se informacija sastojala u tome da se ta »istinska velika otkrića« nude u zamjenu za pretplatu na časopis, koji je čitatelje obećavao uputiti na najbolje izvore »djelotvornog liječenja i lijekova za svaku tešku bolest koja muči čovječanstvo«. Sudeći prema toj knjižici, neki su se ponuđeni proizvodi mogli nabaviti samo kod jednog dobavljača. Pisalo je kako su ljudi diljem svijeta pronašli načine da dokrajče »svaku smrtonosnu bolest i svaku kroničnu bolest... samo vi za to još niste saznali«.
Još je jedan primjer prijeporna knjiga Prirodni lijekovi za koje »oni« ne žele da vi znate Kevina Trudeaua. To je navodno najpopularnija knjiga u povijesti izdana u osobnom nakladništvu. Na koricama piše da knjiga »Obuhvaća prirodne lijekove za više od 50 konkretnih bolesti!«. Izvršna direktorica Njujorškog odbora za zaštitu potrošača (New York State Consumer Protection) Teresa Santiago ističe kako »Trudeau nakon 355 stranica piše: 'Važno je znati da ljudi koji traže konkretan lijek za konkretnu bolest nisu razumjeli poentu ove knjige.'«. Ako je tako, zašto je riječ »lijek« na koricama, i zašto se stalno ponavlja na prvih 355 stranica? Santiago na to pitanje odgovara očitim: »Ta je knjiga prijevara – od korica, do korica.«2
Poput Trudeaua, i drugi autori takvih brošura, knjiga i internetskih stranica igraju na kartu popularne, ali pogrješne ideje kako postoji neka zavjera sa svrhom sprječavanja javnosti da sazna za jednostavne načine stjecanja i zadržavanja zdravlja.
Evo jednog primjera s Trudeauove internetske stranice, koja tvrdi kako će vas opskrbiti »informacijama o liječenju gotovo svake bolesti bez lijekova i operacija, na potpuno prirodan način. Riječ je o prirodnim pripravcima za koje farmaceutske tvrtke, FDA, FTC i Američka medicinska udruga NE ŽELE da doznate jer bi to umanjilo profit multinacionalnih farmaceutskih korporacija.«3
To znači kako mnoge organizacije imaju financijsku korist od vaše bolesti. Stvarnost zdravstvene industrije, čini se, čak i potvrđuje takve tvrdnje. Farmaceutske tvrtke prodajući lijekove zarađuju samo ako ste bolesni. Liječnici su potrebni samo ako ima bolesti ili ozljeda.
U podužoj reklami Trudeau tvrdi: »Riječ je samo o novcu... Farmaceutska industrija ne želi da ljudi ozdrave. Želi da kupuju što više lijekova. Zdravim ljudima lijekovi nisu potrebni. Kad bi svi u Americi bili zdravi, farmaceutska bi industrija propala.«4
Mnogi ljudi takvoj argumentaciji povjeruju ne razmišljajući o tome da bolest jednostavno nikad neće nestati s ovoga svijeta. Točno je da farmaceutske tvrtke novac zarađuju samo na proizvodima koji su neškodljivi i djelotvorni, te s pomoću kojih ljudi mogu ozdraviti.
Moram priznati da su lažne tvrdnje privlačne. Razmotrite samo ovu: »Postoje prirodni lijekovi. Nikad za njih nećete čuti jer vam proizvođači za njih ne smiju reći. Lijekovi za dijabetes, migrenu, rak, srčane bolesti, refluks želučane kiseline, ADD sindrom, depresiju, stres, fobije, fibromijalgiju, različite bolove, artritis, i još mnogo toga. Za lupus i multiplu sklerozu – postoje lijekovi za multiplu sklerozu!«5
Promicatelji su takvih tvrdnji pronašli unosan način zarade. Ako netko nudi lijek za sve, panaceju, te navodi dugačak popis bolesti koje se njime mogu izliječiti, gotovo je sigurno da je riječ o prijevari. Ako nešto zvuči predobro da bi bilo istinito, vjerojatno i jest tako.
Oportunistima je najvažnije pogoditi pravi trenutak
Oportunisti i prevaranti mnogo zarade kad nas uspiju uvjeriti da praznine u znanju preskočimo slijepim skokom vjere. Nedokazana sredstva reklamiraju kao najnovija otkrića. Kad u nekim uglednim novinama pročitaju članak o tome da je neka nova te- rapija u ranoj fazi znanstvenog ispitivanja, počnu je promicati kao lijek za sve bolesti za koje se u medijima može čuti. U razdoblju nakon tragedije koja se zbila na 11. rujna, i nakon što je nekoliko istaknutih javnih osoba poštom dobilo uzročnik antraksa, na internetskim su stranicama kao gljive počeli nicati prirodni proizvodi koji ljude zajamčeno štite od antraksa. Takvi oportunisti pothranjuju ljudski strah i neznanje o zdravstvenim opasnostima – i starim, i novim.
Idealna je situacija za oportuniste, primjerice, kad pročitaju kako se čini da neki biljni lijek usporava rast tumora u miševa. Riječ je o biljnim preparatima (koji nisu regulirani) i raku (kojeg se svi boje) te istraživanju koje upućuje na to da bi biljni lijek mogao pružiti nešto nade bolesnicima od raka. Najvažnije je pogoditi pravi trenutak. Prodavači oportunisti razglasit će samo ono dobro što su početni rezultati pokazali, ali ne i loše.
Neće spomenuti da inicijalni pokus nije ponovljen. »Obećavajući rezultati« o kojima tako sigurno izvještavaju mogu biti pogrješni, ili se možda ne mogu postići kod ljudi.
Neće reći ni to kako je ideja o tome da neka biljka, ili neki njezin sastojak, pruža sigurnu zaštitu od raka, zapravo samo teorija – samo nada – koja se temelji na preliminarnim rezultatima. Još je potrebno pomno istraživanje, najprije na životinja- ma, pa s ljudima. Dotad nitko ne može biti siguran djeluje li taj lijek na ljude. Proći će još godine prije nego što bude provedeno dovoljno pokusa da se utvrdi kako je lijek neškodljiv – što oportunisti jednako tako zanemaruju.
Od svih lijekova koji u početku pokažu ohrabrujuće znakove, malo ih se ikada odobri. Razlog je tome što se ispostavi da su opasni ili nedjelotvorni. Od onih koji dospiju do pokusa s ljudima odobri se manje od četvrtine – najviše zbog štetnih nus- pojava. Cijeli postupak od otkrića do ljekarne može trajati i deset do dvanaest godi- na. Procjenjuje se da je 2001. godine 26 milijuna dolara utrošeno na razvoj lijekova – a odobreno je samo devet potpuno novih lijekova (ne računajući one koji su samo modificirani).6
Oportunisti ne čekaju. Ako na tržištu mogu reklamirati proizvod na temelju »obećavajućeg« preliminarnog izvještaja, onda će to i učiniti. Neće ni na što upozoriti. Zbog takva je nedostatka iskrenosti potreban »potrošački oprez«. Oportunist će druge angažirati da prodaju proizvod. Hijerarhijskom marketinškom strategijom brzo će ga popularizirati. Tako će ljudi koji proizvod zapravo budu prodavali potrošačima vjerovati ono što su im rekli. Htjet će da i vi u to povjerujete, kako biste ga kupili. Ali značajke su takve prodaje često tipične za nadriliječništvo – jer riječ je o ljudima s malom ili nikakvom medicinskom naobrazbom na području povezanom s lijekom ko- ji prodaju. Ako se pouzdate u njih i u njihov lijek, pa se poslije pokaže da nisu imali pravo, skupo ste pogriješili – doveli ste u opasnost svoje zdravlje i bacili ste novac.
Tekst je preuzet iz knjige Alternativna medicina (autori dr. sc. Dónal O’Mathúna i dr. Walt Larimore) u izdanju STEPressa.