Duhovne vježbe
P. Ivan Fuček, DI: ''Vojevati pod Kristovom zastavom''
Izdavač: Verbum, 2004.
Prof. dr. sc. Ivan Fuček, DI (1926.) je autor dvadesetak knjiga i nekoliko stotina znanstvenih radova iz područja moralne, duhovne i pastoralne teologije. Dugi niz godina predavao je na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, a od 1980. do umirovljenja predavao je na moralnu teologiju na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Knjiga ''Vojevati pod Kristovom zastavom'' u izdanju Verbuma (2004.) predstavlja knjigu ignacijanskih duhovnih vježbi koje je p. Fuček održao članovima Vjerničkog društva Mihael (1999/2000).
Odmah na početku duhovnih vježbi p. Fuček ističe njihovu važnost za vjernički život. One su tu da čovjek samoga sebe pobijedi i svoj život uredi ne dajući se voditi ni od kakva nagnuća koje bi bilo neuredno. Duhovne vježbe nam u prvom redu pomažu da iz svog odnosa s Bogom uklonimo neuredne sklonosti i duhovnu lijenost koja nas slabi u stožernim krepostima.
Drugi cilj duhovnih vježbi je da uredimo svoj život iskreno tražeći volju Božju za mene u mom zvanju. Neposredan cilj duhovnih vježbi je čišćenje i očišćenje srca od svega što nije Bog i njegova ljubav, a posredan cilj je uređenje i posvećenje života po uzoru na Isusa Krista da se stigne. Za zadnju svrhu života, sjedinjenje s Bogom, kaže se da je ''prvo u nakani a zadnje u ostvarenju''. O korisnosti duhovnih vježbi piše i Giovanni Papini u zbirci eseja Gli operai della vigna sljedeće: ''Duhovne vježbe uništavaju u duhovnome životu distancu vremena i prostora koja nas samo u našoj iluziji rastavlja od aktualne prisutnosti Gospodinove.'' Pater Fuček ističe da su duhovne vježbe ''zgusnuto doba milosti'', zato ih valja obavljati vrlo odgovorno i samostalno u stavu dubokoga strahopoštovanja pred Bogom.
Načelo ''toliko-koliko''
Sv. Ignacije pod načelom ''toliko-koliko'' misli na naš odnos prema vremenitim stvarima. ''Mnogim stvarima koje su mi opasne treba da 'umrem' i njima se služim jedino koliko mi pomažu do cilja, jer se jedino u takvoj smrti vrši korjenito odvajanje između moje osobe i onoga što nisam ja.'' (str. 68)
Dva vrhovna načela
Sv. Ignacije se pita kako naći zlatnu sredinu (in medio virtus) da se ne upadne ni u rigidnost ni u laksnost. Stoga predlaže dva načela:
- Nenavezanost ni na kakvu stvar i stvorenje (indiferencija) pomaže mi da aktivno želim ono što Bog želi od mene i radim onako kako Bog to traži.
- Magis – kraći put svetosti: birati ono što nas više vodi k svrsi za koju smo stvoreni, što bi značilo ''ići uvijek za onim što je veća slava Božja''. Ima dosta ljudi koji krivo postavljaju životne ciljeve. P. Fuček u knjizi navodi brojne primjere koji se u katoličkoj moralci nazivaju ''svršnim smetnjama'' do kojeh dolazi uslijed neuravnoteženih težnji, ambicija i straha. Cilj se ne može postići bez napora. Krivo postaviti ciljeve znači živjeti u samoobmani.
Svim čitateljima i onima koji planiraju ići na duhovne vježbe toplo preporučamo ovu knjigu.
Prudencija.hr