Biblija je knjiga koja diše.
''I kad se nekoliko sedmica kasnije Isus izdvojio iz skupine učenika te izašao i nestao u svjetlosti nije konačno otišao. Već je bio u zasjedi na povratku na cesti iz Jeruzalema u Damask gdje uhodi Savla, svoga odabranog progonitelja. Ubuduće će on u sudbini svakog čovjeka biti Bog u zasjedi.'' (...)
''Koliko samo napora da bi se zasjenilo božanstvo Krista, napisao je divno Paul Claudel, koliko napora da bi se velom prekrilo ovo nepodnošljivo lice, da bi se dotukla pojava kršćanstva, da bi se izobličili obrisi pod ukrštenim zavojima učenosti i sumnje. Evanđelje podijeljeno na male dijelove, ne bi bilo drugo nego hrpa nepovezanog gradiva kao i sumnje u kojoj bi svaki početnik ponovno tražio elemente takve konstrukcije koja bi bila koliko preuzetna koliko i privremena.'' (...)
''Isto tako kao i ja Vi ne možete govoriti o Njemu sa ravnodušnošću. Vi ste stupili u borbu. Vi ste svjedoci Onoga koga pokušavate uništiti.'' (...)
''Umjetnik koji ne vjeruje zamišlja uzvišeno i slavno pročelje koje pred svijetom podiže Crkva. On se divi Petrovoj lađici, nepromjenjivoj kroz stoljeća. No zaboravlja na temelje; toliko žrtvovanih života, toliko žrtava. Poslije deventaest stoljeća, od naraštaja do naraštaja, najbolji dio čovječanstva predaje se u potpunoj raspoloživosti križu i uza nj pristaje bez obzira na porugu da se od njega odvoji. Nikakva moralna, estetska ili društvena misao ne bi me primorala da prihvatim raspeće tolikih stvorenja da Isus iz Nazareta nije bio Krist, Božji Sin – da nije uistinu postojao.'' (...)
''Veliko katoličko stablo izgleda nam tako lijepo samo zato što je tako stvarno živo, pa usprkos tolikih suhih grana u njemu struje sokovi, te Krv Kristova neprestano nastavlja svoje kolanje, od korijena do najmanjih grančica, do najmanjeg lista. Katolicizam bez Krista bio bi prazna školjka, školjka vještački izrađena.''
Iz knjige: François Mauriac, Život Isusov, Subotička Matica i Društvo sv. Jeronima, Subotica 1946., str. 176-184.
O piscu:
François Mauriac (Bordeaux, 11. listopada 1885. – Pariz, 1. rujna 1970.), francuski katolički pisac i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1952. godine. Tijekom nacističke okupacije Francuske sudjelovao je u pokretu otpora i pisao pod pseudonimom Forez. Kao protivnik totalitarnih režima aktivno je pisao nakon Drugoga svjetskoga rata u listovima Figaro i Express. Debitirao je knjigama poezije "Sklopljene ruke" i "Zbogom mladosti". Pisao je i eseje, književne kritike, romane od kojih su najpoznatiji "Poljubac gubavcu", "Pustinja ljubavi", "Sudbine", "Zmijsko leglo" i "Misterij Frontenacovih". Svijet njegovih likova je svijet vječne unutarnje borbe, moralnih i religioznih konflikata pojedinaca. Njegov roman ''Zmijsko leglo'' preveden je na hrvatski jezik i tiskan u izdanju Kršćanske sadašnjosti 1996.