Knjige

Duhovne vježbe
P. Ivan Fuček, DI: ''Vojevati pod Kristovom zastavom''
Izdavač: Verbum, 2004.
Prof. dr. sc. Ivan Fuček, DI (1926.) je autor dvadesetak knjiga i nekoliko stotina znanstvenih radova iz područja moralne, duhovne i pastoralne teologije. Dugi niz godina predavao je na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, a od 1980. do umirovljenja predavao je na moralnu teologiju na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Knjiga ''Vojevati pod Kristovom zastavom'' u izdanju Verbuma (2004.) predstavlja knjigu ignacijanskih duhovnih vježbi koje je p. Fuček održao članovima Vjerničkog društva Mihael (1999/2000).
Odmah na početku duhovnih vježbi p. Fuček ističe njihovu važnost za vjernički život. One su tu da čovjek samoga sebe pobijedi i svoj život uredi ne dajući se voditi ni od kakva nagnuća koje bi bilo neuredno. Duhovne vježbe nam u prvom redu pomažu da iz svog odnosa s Bogom uklonimo neuredne sklonosti i duhovnu lijenost koja nas slabi u stožernim krepostima.

Jean Monbourquette: Kako oprostiti
Biblioteka ''Oko tri ujutro'', Zagreb 2010.
Jean Monbourquette, o.m.i., profesor je na Institutu za pastoral sveučilišta Saint-Paul u Ottawi. Postigao je magisterij iz teologije te doktorat iz filozofije i odgojnih znanosti. Kliničku psihologiju studirao je na sveučilištu u San Francisku i u Los Angelesu. Jean Monbourquette vrlo je tražen predavač i autor više poznatih knjiga. Osim knjige Svakomu svoje poslanje na hrvatskom su, u biblioteci "Oko 3 ujutro", objavljene još njegove knjige Kako oprostiti (2002.) i Iznova živjeti (2000.), Oprostiti da ozdraviš, Ozdraviti da oprostiš, Svakomu svoje poslanje, Za samosvojnu djecu...
Dvanaest stepenica u praštanju (prema autoru)
1. NE OSVETITI SE I ZAUSTAVITI NAPADAČKE ČINE
Jasno je da prva stepenica u opraštanju, ako to doista želimo, mora biti prekid s osvetničkim akcijama. I ne samo u činima, nego i u mislima. Preusmjeriti i svoje misli i svoje ruke od bilo kakve radnje koja bi bila nanošenje zla drugoj strani.

Moyra Doorly: ''Nema mjesta za Boga''
Negacija transcendentnog u suvremenoj crkvenoj arhitekturi
Možda i najuočljivija promjena koja se dogodila u Crkvi tijekom zadnjih 50-ak godina, odnosi se na sakralnu arhitekturu, izgradnju crkava i drugih sakralnih objekata. Kako su se crkve tako brzo pretvorile iz veličanstvenih Božjih domova u, zastrašujuće izobličena arhitektonska zdanja, hladna i bezlična, koja je netko zgodno nazvao „silosima za duše“? Ova knjiga je jedan pokušaj istraživanja utjecaja modernizma na oblikovanje crkava i propitivanje o tome imaju li te modernističke ideje o prostoru tako štetan učinak na crkvene građevine kao što su imale na civilne. Kako to lijepo u osvrtu na ovu knjigu opisuje prof. arhitekture sa sveučilišta Notre Dame, Duncan Stroik: „Začuđuje prigrljivanje modernističke arhitekture od strane Crkve i određenih filozofskih osnova njezinih utemeljitelja te postojanih nakana u odbacivanju hijerarhije, simbolizma i tradicije. Suvremeni modernisti ne samo da odbacuju prošlost nego je i pokušavaju diskreditirati i uništiti je ogoljivanjem povijesnih Crkava i građenjem novih, lišenih osjećaja za sveto. Ipak, tradicija crkvene arhitekture ustraje u progovaranju vjernicima suosjećajući s njihovim vjerovanjima, a nastavit će to činiti i nakon što suvremeni eksperimenti u Los Angelesu, Oaklandu, Rimu, Milwaukeeu i San Giovanni Rotondu izađu iz mode.“

Dnevnik sv. Marije Faustine Kowalske
(Biblioteka Dva Srca, Zagreb 1998.)
Sestra Marija Faustina, navjestiteljica Božjeg milosrđa pripada danas najpoznatijim svecima Crkve. Po njoj Isus na posebni način posreduje svijetu poruku o Božijem milosrđu i pokazuje primjer kršćanske savršenosti, koji se temelji na pouzdanju u Boga i milosrdnom držanju prema bližnjima.Rođena je 1905. U 25. godini ušla je u samostan sestara Majke Božje od Milosrđa u Varšavi. Tu je proživljavala bogat mističan život. Umrla je u Krakovu 1938. u 33. god. života na glasu svetosti. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom na trgu sv. Petra u Rimu 1993., a svetom na istom mjestu 2000. godine.
Povodom blagdana Božanskog Milosrđa iznosimo nekoliko ulomaka iz mističnog dnevnika sestre Faustine Kowalske kojoj je Isus u skrovitosti srca objavio tajnu svog Milosrđa kao pomoć svim dušama koje mu se utječu.
''Jednom mi je Isus dao spoznati da je On uvijek spreman darivati milosti, kad Ga zamolim za povjerene mi nakane. Ali, duše ne žele uvijek prihvatiti te milosti:
''Moje Srce ispunjeno je velikim milosrđem za duše, posebno za siromašne grešnike. Kad bi samo mogle razumjeti da sam Ja njima najbolji otac. Za njih su tekle iz mog srca krv i voda kao iz izvora prepuna milosrđa. Za njih boravim u svetohraništu. Kao kralj milosrđa želim duše darivati milošću a one je ipake ne žele primiti. Dođi Meni barem ti koliko god možeš češće, i primi milosti koje drugi ne žele imati i time ćeš utješiti moje srce. Kako je velika ravnodušnost duša prema toliko puno dobrote, za toliko mnogo dokaza ljubavi. Moje srce napojeno je nezahvalnošću i zaboravljivošću duša koje žive u svijetu. Za sve imaju vremena ali za doći k Meni, zadobiti milosti, nemaju vremena. Tako se obraćam vama izabrane duše - zar vi ne razumijete ljubav Mog Srca? Također i ovdje je Moje Srce razočarano. Ne nalazim savršenog predanja Mojoj ljubavi. Toliko mnogo suzdržanosti, toliko mnogo nepovjerenja, toliko mnogo opreza. Za tvoju utjehu želim ti kazati, da u svijetu ima duša koje Me iskreno ljube i u njihovim srcima ostajem sa zadovoljstvom. Ali ih nema puno. Također i u samostanima su duše koje radošću ispunjaju Moje Srce. Na njima su otisnute Moje crte. Stoga na njih gleda nebeski Otac s posebnom blagonaklonošću. One se mogu moliti za obranu od pravednosti nebeskog Oca i za milosrđe svijetu. Ljubav tih duša i njihova žrtva podupire daljnji opstanak svijeta. Najbolnije je povrijeđeno Moje Srce nevjernošću Meni jedne posebno izabrane duše. Te nevjernosti su kao mačevi koji probadaju Moje Srce.''
Jednom drugi put mi reče: ''Dopusti da Bog odgurne tvoju životnu lađu u dubinu, u neistražene ponore unutarnjeg života.''
''...Piši sljedeće: Prije nego što dođem kao Pravedni sudac, doći ću kao Kralj milosrđa. Prije nego započne Dan pravednosti ljudima dat će se slijedeći znak na nebu. Svo svjetlo na nebu će se ugasiti i bit će velika tama po cijeloj zemlji. Onda će se pojaviti znak križa na nebu i iz svih otvora gdje su bile probijene ruke i noge Spasiteljeve, izvirat će velike svjetlosti, koji će neko vrijeme osvjetljavati zemlju. To će se dogoditi kratko prije Sudnjeg dana...''