Književnost

Charles Péguy – teolog i pjesnik katoličke obnove u Francuskoj
Autor: Josip Antolović, DI  Da je netko Péguyja, istaknutog pjesnika katoličke obnove u Francuskoj, još za života nazvao teologom, ne bi mu mogao nanijeti veće neugodnosti. Pa ipak su se poslije njegove smrti počeli njime i njegovim djelima baviti veliki teolozi, npr. Hans Urs von Balthasar, a Hans Jûrgen Schultz uvrstio ga je u svoju zbirku portreta onih teologa koji označuju tendencije teologije u ovom našem stoljeću. Jasno je da se kod Péguyja ne radi o nekoj teologiji ex professo, svjesnoj i sistematskoj, jer on je u prvom redu pjesnik, umjetnik, literat, ali je u svojim književnim djelima obrađivao teološke teme, i to takvim zanosom koji nisu nadmašili čak ni Bloy ni Claudel. Ernst Robert Curtius, koji je Péguyja upoznao s njemačkom čitalačkom publikom, naziva ga »pretečom nove Francuske, velikim i hrabrim borcem u ogorčenim kulturnim bojevima vremena«. Péguy je bio čovjek čestita, iskrena srca. Iz njega je zračila snažna životnost, svježina, uvjerenje i veselo oduševljenje. »Sve što je pisao postajalo je djelo, a svako je djelo bilo upravljeno prema jednom cilju« (Claudel). Taj cilj nije bio spasenje vlastite duše, već otkupljenje čitave Francuske, čitavog kršćanstva, čitavog čovječanstva. Otkupljenje ili prokletstvo bilo je pitanje koje ga je silno zaokupljalo.

Sveta krv, sveti gral
Poganski mit i antikršćanska propaganda
Autor: Silvana Dragun, mag.phil
''Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela.'' (1 Kor 11, 27-29)
U suvremenoj književnosti i filmskoj umjetnosti možemo zapaziti raznovrsne pokušaje razumijevanja svetog grala. U romanu Sveta krv, sveti gral Michela Baigneta i romanu Da Vincijev kôd Dana Browna nudi se tumačenje grala kao krvne veze Isusa Krista s Marijom Magdalenom. U filmu Indiana Jones i posljednji križarski pohod nismo sigurni što gral znači za Indianu Jones. On je za Hollywood tek prazna čaša koja služi za oživljavanje poganskih mitova i antikršćanske propagande. U psalmima i proročkim spisima čaša je metafora za blagoslov ili prokletstvo.
 ''Ovako mi reče Jahve, Bog Izraelov: Uzmi ovaj pehar  vina iz moje ruke i napoji njime sve narode kojima ću te poslati. Neka piju dok ne zateturaju i dok se ne izbezume zbog mača što ću ga među njih poslati''. (Jr 25,15-16). U jednom kontekstu čaša je simbol Božjeg blagoslova, a u drugom čaša gnjeva. Isus postavlja učenicima pitanje: ''Možete li piti čašu koju ja pijem?'' Čaša koju Isus pije je raspeće i smrt.
''Jer je život živog bića u krvi. Tu krv ja sam vama dao da na žrtveniku njome obavljate obred pomirenja za svoje živote. Jer krv je ono što ispašta za život.'' (Lev 17,11)

Max Ehrmann: Desiderata

Autor pjesme Desiderata (1920.) je pravnik Max Ehrmann. Živio je u Terre Haute, Indiana, a kada je vlč. Frederick Kates objavio njegovu pjesmu u zbirci inspirativnih djela u župnom listu došlo je do zabune među čitateljima i širiteljima ove pjesme jer je list bio naslovljen 'The Old St Paul's Church, Baltimore, AD 1692' (a to je zapravo godina kad je crkva utemeljena).

 Ivan Golub
Trinaesti učenik
Spava opušten u barci Ribari njih dvanaest na broju na prstima odmakli i pustili valu da njiše umorna učitelja
Ivan ga ima na oku i slijedi Tomin prst
“Na tom brežuljku izgovorio je blaženstva” prepire se Toma s Petrom što diže mreže
Zna Ivan da je to brdo i nikoje drugo slušalo onih osam besjeda Toma to ne bi rekao kad ne bi znao
Ivan je slijedio Tomin prst i pustio s oka lađu

 
Thomas Merton: Gora sa sedam krugova
 

Trapističku duhovnost 20. stoljeća posebno je obilježio Thomas Merton bez čijih bi glasovitih književnih djela duhovnost 20. stoljeća bila znatno siromašnija. Merton je svoje golemo kontemplativno trapističko iskustvo prenosio na ljude u svome samostanu i putem svojih knjiga širom svijeta. Nesigurnim dušama nastojao je ojačati vjeru, a potaknuti na kontemplaciju one koji je nisu imali priliku živjeti. Thomas Merton jedan je od najvažnijih suvremenih duhovnih pisaca i vjerojatno najpoznatiji trapist modernog vremena.

''Čudno je da nismo dublje razmišljali o tome, jer da je netko predložio da spavamo na podu za pokoru, za Božju ljubav, taj bi prijedlog bio shvaćen kao uvreda za našu inteligenciju i ljudski dignitet! Kakva barbarska ideja! Za pokoru se izlagati neudobnostima! A ipak smo mislili da je sasvim logično prespavati na taj način nakon jedne večere posvećene ugodama. To pokazuje proturječnost mudrosti ovoga svijeta. ''Od onoga koji nema, oduzet će se čak i ono što on ima.''
Pretpostavljam da sam odspavao nekih pet ili šest nemirnih sati, i negdje oko jedanaest svi smo bili budni, sjedili smo uokolo raščupani i napola omamljeni, razgovarali, pušili i slušali ploče. Lagane, stare, pomalo elegične kadence već dugo mrtvoga Beiderbeckea odzvanjale su u sobi. S poda gdje sam sjedio, mogao sam vidjeti preko krovova komadić čistog jesenskog neba.