Fokus

G.K. Chesterton: Luđak
Pripremio Danijel Bukvašević
''Svjetski ljudi ne shvaćaju čak ni sam svijet. Oni se u potpunosti oslanjaju na nekoliko ciničnih maksima koje nisu točne. Sjećam se kako sam jednom šetao s nekim uspješnim nakladnikom, te kako je on tom prilikom izrekao primjedbu koju sam često i ranije čuo. Doista, ona je gotovo geslo modernog svijeta. Ipak, čuo sam je i odviše puta, te sam iznenada shvatio da u njoj nema ničega. Nakladnik je o nekome rekao: „ Taj čovjek će uspjeti. On vjeruje u sebe “. Sjećam se da sam podigao glavu kako bih ga čuo, a u oko mi je upao omnibus na kojem jepisalo: „ Hanwell “. Rekao sam mu: „ Želite li da vam kažem gdje se nalaze ljudi koji najviše vjeruju u sebe? Jer mogu vam to reći. Poznajem ljude koji u sebe vjeruju veličanstvenije nego Napoleon ili Cezar. Znam gdje plamti zvijezda stajačica čvrstog uvjerenja i uspjeha. Mogu vas odvesti do prijestolja nadljudi. Ljudi koji zaista vjeruju u sebe su svi u ludnicama “. On je blago odgovorio da, ipak ima vrlo mnogo ljudi koji vjeruju u sebe, a nisu u ludnicama. „ Da, ima “, odvratio sam, „ a baš vi ste taj koji bi ih trebao poznavati. Onaj pijani pjesnik od kojeg niste željeli uzeti dosadnu tragediju; on vjeruje u sebe. Onaj vremešni svećenik s epom, od kojega ste se skrivali u stražnjoj sobi; on vjeruje u sebe. Da konzultirate svoje poslovno iskustvo umjesto te ružne individualističke filozofije, znali bi da je vjera u sebe jedna od najuobičajenijih osobina propalice. Glumci koji ne znaju glumiti vjeruju u sebe, isto tako i dužnici koji ne plaćaju dug. Bilo bi mnogo ispravnije kazati da čovjek sigurno neće uspjeti, jer vjeruje u sebe. Potpuno samopouzdanje nije samo grijeh; potpuno samopouzdanje je slabost. U potpunosti vjerovati u samoga sebe jest histerično i praznovjerno kao što je i vjerovati u Joannu Southcote. Osobi koja posjeduje takvu vjeru na licu piše „ Hanwell “,jednako vidljivo kao što piše i na onom omnibusu.

Tvorac homeopatije dr. Hahnemann bio je okultist i mason
Na portalu Dnevno.hr nedavno su objavljeni tekstovi o homeopatiji a komentari govore da ljudi nisu upućeni u smisao homeopatije. Sam način kako se određuje, koji lijek bolesnik treba dobiti, područje je duhovnosti a ne medicine.
Homeopatija pripada pseudoznanosti, kao i bioenergija, primjerice. I ona i bioenergija, kao i većina drugih alternativnih tehnika, temelje se na vitalističkom pristupu liječenju, u okviru kojeg se na bolest gleda kao na narušenost ravnoteže vitalne, životne sile, tj. kao na 'energetsku neravnotežu' te na proces liječenja kao dovođenja organizma u stanje 'energetske ravnoteže'. Pri tome se ne može pouzdano reći što je to vitalna, životna sila ili energija. Znanost je ne poznaje i ne registrira.
Također, znanstvena istraživanja nisu potvrdila stvarno djelovanje na izlječenje uporabom ovih metoda. No, kad se malo bolje pogleda, jasno je da je ta energija duhovne prirode, što je i logično, jer životna sila je doista duhovna stvarnost. Tu životnu silu, energiju u tim alternativnim krugovima povezuju s nazivima prana (u Indiji), chi (u Kini), ki (u Japanu) jer se radi o istočnjačkom panteističkom konceptu.

ISPOVIJED EKONOMSKOG UBOJICE

Postoje dva načina da se osvoji i porobi jedno društvo: jedan je uz pomoć mača, drugi je uz pomoć duga. -John Adams- 1735-1826
John Perkins bio je svojedobno vodeći svjetski ekonomist, a istodobno i ekonomski “ubojica” koji je novi svjetski (ekonomski) poredak krojio skupa s čelnicima MMF-a, Svjetske banke i drugih globalnih financijskih institucija. Jednom zgodom svoju ulogu u kreiranju globalne ekonomije opisao je rekavši da se više osjećao kao James Bond nego kao ekonomski savjetnik.
Pokajnička ispovijest ekonomskog ubojice
Njegov posao bilo je uvjeravanje čelnika zemalja Trećeg svijeta da posude dovoljno novca od spomenutih financijskih institucija, a krajnji cilj je bio da te zemlje završe u dužničkom ropstvu. Kada bi njegovo uvjeravanje uspjelo, korumpirana elita u tim državama preko noći bi se obogatila, a resurse bi potpuno prepustila korporacijama i geopolitičkim interesima SAD-a.
Osjetivši grižnju savjesti zbog onoga što je radio, Perkins je napisao nekoliko knjiga u kojima je potanko opisao “prljave poslove” kojima se bavio.Dvije najčuvenije su “Ispovijesti ekonomskog ubojice” (“Confessions of an Economic Hit Man”) i “Tajna povijest američke imperije” (“The Secret History of the American Empire”). (javno.hr)
 

  
Aleksandar Solženjicin
Odjel za rak

O RAKU NI GOVORA
Odjel za rak nosio je broj trinaest. Pavel Nikolajevič Rusanov nikada nije bio niti je mogao biti praznovjeran, ali nešto se u njemu slomilo kada su mu u uputnici napisali: »trinaesti odjel«. Kao da ne bi bilo umjesnije da su trinaestim odjelom nazvali protetiku ili internu. Međutim u cijeloj republici sada mu više nisu mogli nigdje drugdje pomoći osim u ovoj klinici. — Ali ja nemam rak, je li, doktore? Ja sigurno nemam rak? — pun nade pitao je Pavel Nikolajevič, lagano se dotičući na desnoj strani vrata zloćudne otekline, koja je rasla gotovo iz dana u dan a izvana još uvijek bila presvučena nevinom bijelom kožom.
— Naravno da nemate, naravno — deseti put ga je umirivala doktorica Doncova ispisujući širokim rukopisom stranice njegove povijesti bolesti. Kad je pisala stavljala je naočale — četvrtaste naočale zaobljene na rubovima — a čim bi prestala pisati, skinula bi ih. Više nije bila mlada a lice joj je bilo blijedo i vrlo umorno.

Doba moralne inverzije
Jedno od obilježja današnjice jest svojevrsna moralna inverzija. Stvari koje su po sebi loše i društveno opasne proglašavaju se dobrima i poželjnima. Kako je to moguće? Ako za primjer uzmemo pohlepu, posve je razvidno da se radi o mani. Radi se o defektu, o pojavi koju valja označiti kao nemoralnu i lošu.
Pohlepna osoba zgrće materijalna dobra preko svake mjere. Nezasitna je i sposobna na sve samo da bi se dočepala još više dobara. Bez obzira radi li se o plemenitim metalima, novcu, nekretninama ili dionicama. Osoba oboljela od ovog poremećaja nema mjeru koju kani dostići. U svojoj želji za bezgraničnim posjedovanjem ide sve dalje i dalje zaslijepljena količinom onoga što ima, kao i privučena onim što joj se pruža kao mogućnost.